Osobni pogled na kina u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zaječaru, Somboru, Crikvenici i Bjelovaru dali su Jurica Pavičić, Ivo Škrabalo, Zvonimir Berković, Zoran Tadić, Ante Peterlić, Hrvoje Turković, Vedran Benić, Milorad Bibić i Goran Tribuson.
Kino je nekad bilo kultno mjesto okupljanja, edukacije i "prvi iskorak u svijet kada su fizičke i duhovne granice bile prilično zatvorene", rekao je Ivo Škrabalo u ime autora.
U Hrvatskoj je danas osamdeset aktivnih kina, a njihov se broj i dalje smanjuje, istaknuo je Škrabalo, dodavši da je 1921. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bilo 150 kino dvorana, 1975. samo u Hrvatskoj 378, početkom devedesetih 274, a 1996. bilo ih je 145.
Škrabalo smatra da je tematski prilog u Hrvatskoj reviji doprinos akciji "Daj mi kino!", kojom se, među ostalim, pokušava spriječiti zatvaranje "jednog od najljepših kina srednje Europe" - kina Europa.
Daljnju akciju za spas kina Škrabalo vidi u uvjeravanju lokalnih vlasti da ne zatvaraju svoje kino dvorane i u specijaliziranju pojedinih kina za prikazivanje filmske baštine, novih hrvatskih filmova i art filmova.
Oni koji su zabrinuti za izumiranje kina ipak ne bi trebali biti pesimisti, jer ona i dalje postoje kao mjesta druženja i okupljanja, pa čak i kad govorimo o multipleksima, ocijenio je Škrabalo.
Među ostalim, Hrvatska revija donosi kritički osvrt Gojka Borića o njemačkim turističkim vodičima po Hrvatskoj, Velimir Cindrić podsjeća na nekadašnje zagrebačke zime, Brian Lalor piše o Grafičkom studiju Dublin, a Šimun Jurišić o Hrvatima u Carigradu.
U sklopu predstavljanja prikazani su filmski žurnali s kraja šezdesetih godina.
Hrvatska revija časopis je Matice hrvatske, utemeljen 1928., a obnovljen 1951. u Buenos Airesu. U današnjem obliku izlazi od 2001., četiri puta godišnje.