Jedno od objašnjenja nacionalne netrpeljivosti između dvije nacionalne zajednice je i to što su se sukobi i ratne okrutnosti dogodili nedavno u ratu koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije, no trajnije objašnjenje te dugotrajne i otporne netrpljivosti nalazi se u "otrovnom loncu u kojem se ona gnojila u Australiji tijekom tri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata", piše list i podsjeća na međusobne optužbe dvije zajednice, poput one o želji za dominacijom Srba ili genocidu Hrvata nad Srbima.
Posljednji događaji u Melbournu srazmjerno su "mali u usporedbi s podzemnim životom Australije od prije 30 ili 40 godina", piše list i napominje da dok je sjećanje na te godine u velikoj mjeri nestalo iz pamćenja Australaca ono "između balkanskih i drugih klanova opstaje vrlo jasno".
Tijekom razdoblja hladnog rata u Australiji balkanska su se neprijateljstva ispoljila u "najmanje 12 bombaških napada, nekih protiv jugoslavenske imovine ali i protiv osoba" a "zastrašivanje kako bi se dobila politička podrška i financijska potpora bilo je rašireno", nastavlja list i podsjeća da se 1973. govorilo o uroti za ubojstvo jugoslavenskog premijera Džemala Bijedića tijekom njegova posjeta Australija kao i njegovog australskog kolege Gougha Whitlama.
List navodi da su pripadnici desničarske organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo sudjelovali u dva upada u Jugoslaviju 1963. i 1972., s, kako se tvrdilo, namjerom da "ubijaju strane turiste i izazovu narodnu bunu protiv vlade kojom su dominirali Srbi". Svih 19 pripadnika organizacije koji su živjeli u Australiji, sudionika tih akcija u Jugoslaviji, zatvoreni su, ubijeni u okršajima ili pogubljeni piše list i podsjeća da se neke od njih povezivalo s obukom pričuvne vojske u Australiji.
Tvrdnje da su hrvatski ekstremisti financirali i vodili paravojne logore u Australiji tada je opovrgnuo liberalni glavni tužitelj Ivor Greenwood koji je također utvrdio da nema dokaza o postajanju ustaških organizacija u Australiji. Njegov nasljednik laburist Lionel Murphy 1973. godine senatu je pak iznio brojne dokumente za koje je tvrdio da dokazuju kako je "prethodna vlada bila 'mekana' prema hrvatskom terorizmu u Australiji te da 'postoje nesporni dokazi da danas u Australiji postoje tri ekstremne hrvatske terorističke organizacije'". Oporba je Murphyja tada optužila da je "selektivan" a posljedice tog spora uzdrmale se tadašnju Whitlamovu vladu, piše list i dodaje da odnos australske tajne službe ASIO prema organizacijama hrvatskih emigranata ipak više nije bio isti.
"ASIO je pratio hrvatske skupine, ispitivao sumnjive i pokušavao regrutirati agente ali je općenito pokazivao čudno mlitav odnos prema toj prijetnji sve do početak sedamdesetih godina", navodi list ocjene profesora Davida McKnighta sa sydneyskog sveučilišta. "Velikim dijelom tog razdoblja ASIO je održavao bliske veze radi osiguravanja obavještenja o 'stvarnim' sigurnosnim prijetnjama, ljevičarskim jugoslavenskim iseljenicima", napisao je je McKnight u svojoj knjizi "Australski špijuni i njihove tajne", navodi se u članku. List navodi i da njegove tvrdnje Hrvati odbacuju te da neki od njih tvrde da je terorističke akcije činila jugoslavenska vlada kako bi okaljala ugled Hrvata u Australiji.
List članak zaključuje ocjenom višeg policijskog inspektora Micka Ploteckija koji vjeruje da su sukobi poput posljednjeg u Melbournu "izgovor za loše ponašanje" koliko i nacionalistički bijes. "Kada tu djecu dobijete pojedinačno onda nema mržnje, ali kada su u skupini...", kaže Plotecki uz ocjenu da su sukobi između dvije nacionalne zajednice posljednje vrijeme bili prigušeniji.
Sydney Morning Herald u članku među ostalim navodi i objašnjenje hrvatskog otpravnika poslova u Australiji Ljubinka Matešića koji napominje da je rat u Hrvatskoj završen prije samo deset godina te da mnogi Australci u Hrvatskoj imaju rođake. "Ne bi bilo tako snažnih osjećaja da se Jugoslavija mirnije razišla no ovakvo se ponašanje nikako ne može opravdati i ljudi moraju nastaviti živjeti", rekao je Matešić za list.