Preliminarni rezultati istraživanja objavljeni su u Izvještaju koji je 10. siječnja podnesen Europskom Parlamentu, a njime se nastojalo ukazati na moguću pojavu slabije razvijenosti neuroloških funkcija u djece u Europi i svijetu, kao posljedicu zagađenja okoliša živom, stoji u priopćenju te udruge.
Kampanja je provedena uz pomoć različitih organizacija iz svih zemalja sudionica, koordinirana od Health & Environment Alliance i Health Care Without Harm.
Rezultati istraživanja, na malom, ali definiranom uzorku od 252 žena pokazuju da 95 posto žena u reproduktivnoj dobi ima u svojim tijelima koncentraciju žive koja se može detektirati analizom kose.
Sve žene uključene u istraživanje imale su izmjerene koncentracije žive u kosi ispod dozvoljenih graničnih vrijednosti od 10 ug/g prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije uspostavljenima 1990., što znači da se koncentracije do te vrijednosti smatraju prihvatljivima za zdravstveno stanje, navodi se u priopćenju.
Ispitanice iz Hrvatske većinom imaju izmjerene vrijednosti koje se kreću ispod 1 ug/g.
Istraživanje upućuje na povezanost prehrane ribom i povećane koncentracije žive, no pri interpretiranju rezultata treba imati na umu ograničenost zbog malog uzorka koji se ne mogu generalizirati na sve žene, ali upućuju na veliku razinu onečišćenja okoliša.
Naglašava se da kampanja ne želi postići da trudnice i ostala populacija prestanu jesti ribu, ali se želi ukazati kada i kakvu ribu jesti.
Znanstvena istraživanja pokazuju da izloženost i niskim koncentracijama žive u vrijeme intrauterinog razvoja može dovesti do oštećenja živčanog sustava u djece. Najosjetljivija skupina su djeca, fetusi tijekom intrauterinog razvoja, novorođenčad, djeca mlađe dobi, te u proširenom smislu i trudnice koje nose čedo.
Te skupine su najosjetljivije zato što su spojevi žive najtoksičniji za mozak u razvoju. Trudnice ili žene koje planiraju trudnoću nesvjesno izlažu fetus riziku ozbiljnih neuroloških poremećaja. Živa je izrazito toksična, posebice u obliku spoja metil-žive koja se nakuplja u određenim vrstama ribe, osobito u većim koncentracijama kod riba koje su grabljivice (predatori), veće rastom i dugovječne i na vrhu hranidbenog lanca, kao što su primjerice, morski pas, vrste raža, sabljarka, određene vrste tuna.
Srdele, inćuni, sipe koje su pretežito na jelovniku naše populacije u skupini su riba koje sadrže znatno niže koncentracije žive, a dosadašnja istraživanja hrvatskih stručnjaka su pokazala da su izmjerene koncentracije znatno niže od preporučenih vrijednosti.
Rezultati istraživanja objavljeni su na web stranici www.env-health.org.