Sukobi navijača, kakvi do sada nikada bili zabilježeni na nekom teniskom turniru, odmah su izazvali oštru reakciju javnosti te su se u radijskim emisijama mogle čuti ocjene kao "odvratno i neaustralski" i "tipično za te ratoborne Srbe i Hrvate", piše list i navodi da se javnost Melbourna zapravo pita kako je jedan sportski događaj koji su posjećivale cijele obitelji mogao postati "poprište takve plemenske mržnje".
Dugi niz godina australski je nogomet bio sramotni cilj agresivnog etničkog nacionalizma, uglavnom između Hrvata, Srba, Grka i Makedonaca, dok nogometni savez nije raspustio staru ligu s momčadima koja su imala etničke temelje i uspostavio novu u kojoj je bilo dozvoljeno isticati samo australske ili klupske zastave, piše list.
Na tenisu, međutim, do izgreda između srpskih i hrvatskih navijača nikada nije bilo sličnih problema bez obzira što je bilo dozvoljeno isticati nacionalna obilježja, piše list te navodi i da su hrvatski navijači koji su bili pozivani SMS porukama da se okupe prije početka teniskih susreta palili signalne baklje.
"Nacionalistički rivalitet dugo je bio obilježje australskih školskih dvorišta: između Grka i Turaka, Srba i Hrvata i ostalih porijekom iz zaraćenih nacija. Ta je plemenska mržnja često usađivana u domu, pa makar i samo podsjećanjem djece na njihovo etničko naslijeđe i borbu njihovih predaka. Prenošenje mržnje također je bilo selektivno. Djeca srpskih i hrvatskih roditelja pokazivala su sklonost održavanju međusobnih povijesnih netrpeljivosti više nego mnogi useljenici druge generacije", ocjenjuje se u australskom listu.
The Australian navodi i ocjenu producenta hrvatske radio postaje u Melbournu Nikole Rašića koji kaže da roditelje useljenici snose dio odgovornosti za stvaranje etničke mržnje kod svoje djece. "Istina je da se te skupine ne vole, no neumjesno je što su neki ljudi odlučili odgajati s tim rivalitetom svoju djecu u ovoj zemlji", izjavio je Rašić.
List navodi i ocjenu Marie Pallote-Chiarolli sa sveučilišta u Melbournu da je prije svega riječ o problemu mladih muškaraca koji se osjećaju marginalizirani i traže svoj identitet a koji postaje još gori u spoju s nacionalizmom.
"Kada dođe do etniciteta postoji nešto što zovemo nacionalizam na daljinu, gdje su dječaci odgajani u uvjerenju da je dio bivanja snažnim muškarcem podrška nacionalističkoj muškosti. Oni su odgajani s tim naslijeđem i s pričama o tome što su njihovi očevi i djedovi radili u ratovima kao svoju domoljubnu dužnost. Ovaj nacionalizam nije iskazan u ratu ali se u Australiji iskazuju na različite načine", ocijenila je Pallotta-Chiarolli za The Australian.