Agencija Reuters u ponedjeljak objašnjava kako bi se postupak trebao odvijati. Vješanje osuđenika za omču navučenu oko vrata, što izaziva smrt, kroz povijest je korišteno kao oblik najteže kazne u različitim varijantama.
Način koji se koristi u Iraku modeliran je prema metodi pogubljenja korištenoj u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji, koja je ustanovila iračku državu nakon Prvog svjetskog rata.
Četiri tipa ispuštanja korištena su kod vješanja: kratko ispuštanje, suspenzija, standardno i dugo ispuštanje. Kod svih, osim kog posljednjeg tipa, osuđenik još minutama ostaje pri svijesti i na kraju umire od davljenja i/ili gubitka krvi u mozgu.
Dugo ispuštanje kroz propadnu platformu pod vješalima, uvedeno u 19. stoljeću s namjerom da pogubljenje bude što humanije, stvara dovoljno sile od stezanja konopca i zakretanja čvora na omči pod donjom vilicom da dolazi do lomljenja vrata. Izračun se radi na temelju težine osuđenika, visine i građe ispusta, potrebnih da izazovu lomljenje vrata. Udaljenost je obično 1.5 do 2.5 metra.
Kada vrat pukne i prekine se kralježnica osuđenik trenutačno gubi svijest, a moždana smrt slijedi kroz nekoliko minuta. Ako je ispuštanje prekratko osuđenik umire od davljenja a ako je predugačko, može doći do dekapitacije, što se danas iračkim vlastima dogodilo kod pogubljenja Barzana Ibrahima al-Tikriti.