"Petnaesti siječnja 1992. ostat će zlatnim slovima upisan u povjesnicu hrvatske državnosti i suverenosti, dan kada je ostvaren tisućljetni san mnogih hrvatskih naraštaja o vlastitoj samostalnosti, slobodnoj međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj. Tim činom međunarodne zajednice Hrvatska se, nakon dugih devet stoljeća, kao priznata europska država vratila u svoje prirodno okruženje, okruženje kojemu je uvijek pripadala i postala je dio slobodnoga svijeta. Međunarodno priznanje Hrvatske je krunski događaj u povijesnim etapama stvaranja hrvatske države, kojem su prethodili brojni i važni događaji", naglašava se u poruci predsjednika Sabora.
Podsjeća se kako je nakon prvih slobodnih i demokratskih izbora i konstituiranja prvog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990., na temelju iskazane volje hrvatskog naroda, Hrvatski sabor u prosincu iste godine donio Ustav Republike Hrvatske, kojim su položeni temelji novoj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj, a kojim je Hrvatska projektirana na zasadama demokratskog antifašizma i odbacivanja komunističkog sustava. Nekoliko mjeseci poslije, u svibnju 1991., građani Republike Hrvatske su na prvom referendumu plebiscitarno potvrdili opredijeljenost za suverenu i samostalnu Hrvatsku, što je bio jasan putokaz prema oživotvorenju odredbi Ustava koji predviđa međunarodni subjektivitet.
Konačno su uslijedili Ustavna odluka Hrvatskog sabora o suverenosti i samostalnosti i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske 25. lipnja 1991. koje su, iako s odgodom u potpunosti oživile 8. listopada 1991. Odlukom Hrvatskog sabora o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama koje su tvorile bivšu državu, ističe se u poruci.
Navodi se kako je tadašnji državni vrh, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, zajedno s Vladom demokratskog jedinstva uz potporu Hrvatskog sabora, mudro i odlučno donosio političke odluke koje su bile usklađene s mirovnim i političkim naporima svijeta za mirnim i demokratskim razrješenjem tadašnje krize. Političke odluke tadašnjeg državnog vodstva i Hrvatskog sabora, uvjerile su međunarodnu zajednicu da je Hrvatska odgovorna zemlja, odana demokratskoj političkoj civilizaciji suvremena svijeta.
15. siječnja 1992. Hrvatska svoju povijesnu, prvu veliku međunarodnu pobjedu dočekuje pod žestokim nasrtajem agresora, s trećinom svog teritorija pod okupacijom jugoslavenske vojske i srpskog agresora. Hrvatska je međunarodno priznanje svoje državnosti ostvarila uz herojski i jedinstven otpor tehnički i brojčano nadmoćnijem agresoru, na žalost, uz goleme ljudske žrtve i materijalna razaranja, podsjeća se u poruci predsjednika Šeksa.
Da nije bilo herojske obrane i pobjede u Domovinskom ratu, ističe se u poruci, sve ključne političke pobjede i odluke vezane za državnost i suverenitet Hrvatske, ostale bi mrtvo slovo na papiru, da nisu potvrđene žrtvama hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja.
"Stoga na taj dan, kada obilježavamo 15. obljetnicu međunarodnog priznanja, prisjećajući se ostajemo trajno zahvalni svima koji su pali na putu prema slobodi, svim hrvatskim braniteljima, koji su herojski obranivši Hrvatsku, osigurali svima nama slobodan i miran život u vlastitoj državi. Podsjećajući na izniman doprinos u međunarodnom priznanju Hrvatske, Hrvatski sabor odaje zahvalnost i priznanje brojnim naraštajima domovinske i iseljene Hrvatske, te svim državama, posebno Svetoj Stolici i Njemačkoj, čije su uloge u stjecanju međunarodno-pravnog subjektiviteta Hrvatske bile presudne i odlučujuće," stoji na kraju Šeksove poruke građanima.