Laurence Tilly najprije je radila u ljekarni u francuskom mjestu Larmor plage na zapadu zemlje, zatim u bolnici u Lorientu, a potom u Kliničkom bolničkom centru u Nantesu gdje je na kraju raskrinkana nakon što je za svoje žrtve odabrala dvadesetak osoba.
Na sudu je objasnila kako je kolegama u kavu umjesto umjetnih sladila ubacivala anksiolitik po imenu Aldol koji je bez problema dobavljala, s obzirom na prirodu posla te je priznala da je to činila iz "zlobe i ljubomore".
Njezini kolege su na dugotrajno konzumiranje spomenutog lijeka reagirali na različite načine. Neki među njima neprestano su osjećali malaksalost i umor, a neki su morali biti podvrgnuti liječničkim pregledima nakon što im se dogodilo da ne mogu govoriti ili da osjećaju umor od kojega primjerice ne mogu ustati.
S obzirom da je riječ o "zlodjelu počinjenom s predumišljajem" donedavno magistra Tilly će osim izdržavanja "stroge četverogodišnje zatvorske kazne" izgubiti dozvolu za obavljanje farmaceutskog posla u bilo kojoj privatnoj ili državnoj ustanovi.