FRANCUSKA-LE MONDE OD 12.12. MRŠAVA NICA

FRANCUSKA LE MONDE 12. XII. 2000. Europa: najnužniji sporazum u Nici "Jacques Chirac i Lionel Jospin neumorno su opetovali: 'bolje nikakav nego loš sporazum'... Nisu ispunili to obećanje, kao što pokazuju vrlo ograničeni rezultati koje su postigli šefovi država i vlada petnaestorice, u ponedjeljak ujutro 11. XII., nakon četvorodnevnih teških pregovora i najduljeg susreta na vrhu u povijesti izgradnje Europe. Predsjednik Republike i premijer bili su zadovoljni zaključcima - koje je g. Chirac nazvao 'prikladnim' - priznavši da su ipak ispod njihovih očekivanja. Državni je poglavar obrazložio razočaranje rekavši da nije dovoljno odlučiti da se reforme provedu, već da ih javnosti i parlamenti u pojedinim državama moraju prihvatiti i odobriti. Glavna je zadaća ovog skupa bila pripremiti proširenje Unije reformirajući djelovanje njezinih ustanova. Od četiriju glavnih točaka na dnevnom redu, tj. veličine Europskog povjerenstva, podjele glasova u Vijeću ministara, proširenja tema o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom i, napokon, pojačane suradnje, samo zaključci u svezi s četvrtom odgovaraju očekivanjima. Ovi mršavi rezultati svjedoče, kako se čini, da je integracija s petnaestoricom, a to više u Europi proširenoj na više od dvadeset zemalja, možda dosegnula političke granice o kojima treba povesti računa u raspri o budućem ustroju Europe. Ona je službeno otvorena u Nici i postupno će se razvijati, da bi svoj vrhunac dosegnula na novoj međuvladinoj konferenciji 2004. Očito je da je europska ambicija stanovitog broja država članica - napose Velike Britanije i Švedske - puno manja od onoga što želi ostatak Unije. To nije jedini razlog neuspjeha u Nici. Tijekom čitavih pregovora ozračje je bilo napeto, a francusko je predsjedateljstvo pridonijelo tomu. Nekoliko ga je izaslanstava optužilo zbog pristranosti u vođenju posla, a loši francusko- njemački odnosi očitovali su se u više navrata. Bilo je to očito na početku susreta kada se razgovaralo o financijskim problemima u svezi s kravljim ludilom, ali, premda uvijeno, i oko utvrđivanja novog rasporeda glasova u Vijeću. Odbijanje Francuske da dade Njemačkoj više glasova nego što sama ima, unatoč tomu što Njemačka ima dvadeset milijuna ljudi više, zaoštrila je raspru o podjeli glasova, jer je većina drugih zemalja podupirala stajalište Berlina. Ljutnja prema Francuskoj povećala se kada je predsjedateljstvo zatražilo od nekih zemalja da načine ustupke iz istih demografskih razloga, dok samo to nije htjelo učiniti. Pregovori o podjeli glasova nastavili su se do ponedjeljka ujutro, budući da je predsjedateljstvo, dugo bez uspjeha, iznosilo jednu nagodbu za drugom i bilo je prisiljeno da se udalji od željenog cilja: bila je ujedno riječ o izjednačavanju glasova u korist velikih zemalja i o pojednostavljenju odlučivanja za račun sniženja praga kvalificirane većine. No, in fine, zbog otpora malih zemalja izjednačavanje je skromnije nego se predlagalo u početku susreta, a prag kvalificirane većine povećan je sa 71 na 73,4 posto. Na koncu je Belgija uzrokovala blokadu. Njezin premijer Guy Verhofstadt odbio je dvije uzastopne nagodbe francuskog predsjedateljstva o podjeli glasova, ističući da se to manje može pomiriti sa zaostajanjem u glasovima s Nizozemskom, što je napredak u proširenju na kvalificiranu većinu jako razočarao. Beligija se odrekla svojih zahtjeva pošto je francusko predsjedateljstvo odgodilo do 2005. stupanje na snagu nove podjele, kao i imenovanje nasljednika Romana Prodija kvalificiranom većinom država članica. Predsjednik europskog izvršnog tijela nije u pregovorima pokazao veliku borbenost, napose kada je, uime interesa Unije, trebao zatražiti znatne pomake u kvalificiranoj većini. 'Postavili su pred nas nesavladiva veta', žalio se Romano Prodi, optužujući tako prešutno ponašanje Tonyja Blaira koji je odlučno odbijao i najmanji ustupak u poreznoj i u socijalnoj politici. Britanci, čiji je službeni predstavnik u puno navrata isticao da je jedini cilj njegove vlade ostvariti bolji rezultat za Veliku Britaniju, postigli su cilj: proširenje može ići dalje, a da London ne mora prihvatiti veći stupanj integracije. Osrednji rezultati Europskog vijeća nisu naravno povoljni za raspru o budućnosti Europe. Čini se da je Lionel Jospin bio svjestan toga kada je rekao: 'razdoblje nakon Nice je drukčije. Toj temi treba pristupiti sa savršenom raspoloživošću uma, ali treba biti realan i mudar u budućem djelovanju'. Ovaj poziv na mudrost očito potvrđuje da premijer nema povjerenja u odvažne prijedloge koje je prije nekoliko mjeseci iznio njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer o stvaranju federalne Europe, koje je zatim preuzeo Jacques Chirac", iz Nice izvješćuju Philippe Lemaitre i Laurent Zecchini.