BELGIJA-LE SOIR OD 5.12.00.FRANCUSKO PREDSJEDANJE

BELGIJA LE SOIR 5. XII. 2000. Tipično francusko predsjedanje... "U svibnju ove godine, Lionel Jospin popeo se za govornicu Narodne skupštine. 'O francuskom predsjedanju, rekao je, neće se suditi samo po reformi ustanova'. Na poticaj Heksagona, napredovat će i građanska Europa, obećavao je premijer. Mjesec dana kasnije, ovaj put u Bundestagu, Jacques Chirac je išao u stopu za njim. Francuski je predsjednik pozvao da se 'preuzme rizik i nastavi velika europska pustolovina'. Ukratko, vidjeli smo što smo vidjeli... Mjesec dana prije predaje štafetne palice, ton se promijenio. Europa je sada u ustima čelnika samo kada treba prikriti neugodna pitanja oko afera o tajnom financiranju stranaka. 'Shvatit ćete da se usredotočujem na Europu', kaže sada Chirac koji, istina je, zadnjih dana nije štedio truda obilazeći prijestolnice. No taj iznenadni i vrlo zgodan prioritet ne može ispuniti prazninu predsjedateljstva koje se završava. U zadnjih pet mjeseci Europa je bila najveći 'markirant' u političkoj raspri u Heksagonu. Osim neobičnog povećanja broja sudbenih postupaka, jedino pitanje koje zabrinjava stranke je pitanje o... izbornom kalendaru u 2002. Treba li promijeniti raspored kako bi se predsjednički izbori održali prije parlamentarnih? To je veliko metafizičko francusko pitanje, premda smo mogli očekivati razmišljanje na temu 'Trebamo li više ili manje Europe?' Više od šest mjeseci nakon 'stvaralačkog' govora njemačkog ministra vanjskih poslova, Francuska još nije odgovorila Joschki Fischeru. Kamo ide? Što želi? Njegova je europska predodžba to maglovitija što se ni predsjednk Chirac ni premijer Jospin nisu potrudili da je protumače. Prvi se nekoliko puta pozivao na televiziju kako bi branio prednosti petogodišnjeg mandata. Drugi je započeo elektronsku borbu kako bi građanima pokazao da je razumio njihovu zbunjenost zbog skoka cijene nafte. Ali o Europi? Nema većih vijesti. Samo golema pustinja, kao i na izborima za europske zastupnike u Strasbourgu u lipnju 1999. Teško da je politička klasa mogla svoje oduševljenje prenijeti građanima kojima Europa ipak leži na srcu (60 posto Francuza očitovalo se sklono izgradnji Europe): i sama nije bila jako sigurna. (...) Što je još gore, Francuska se ne zadovoljava time da ne potiče zanimanje građana za Europu. Ona gdjekada ubija volju državljana Unije da svoje pravo državljanstva ostvare na francuskom tlu. Bertrand Delanoe, socijalistički kandidat za parišku gradsku vijećnicu, priznaje: neke gradske vlasti otvoreno onemogućavaju upis Europljana na izborne liste. Zašto ambicije toliko nedostaju? Kohabitacija može biti jedan od razloga. Obveza da se govori u jedan glas ne ide na ruku velikim planovima. Odvažnost se ne slaže jako dobro s traženjem najmanjeg zajedničkog nazivnika između dviju glava izvršne vlasti... Osim ako nakon Giscarda, Mitterranda i Delorsa Francuska nije imala zastoj zbog pravih eurofila? Bilo bi to još neutješnije za budućnost od neuspjeha jedne vlasti", piše Joelle Meskens.