FRANCUSKA-LIBERATION OD 8.11.00.BELGIJSKA VOJSKA

FRANCUSKA LIBERATION 8. XI. 2000. Belgijska vojska novači izvan svojih granica "Hoće li Belgija nadživjeti svoju profesionalnu vojsku? Dok je sve teže novačiti vojnike u Flandriji gdje gospodarstvo cvjeta, ministar obrane Andre Flahaut htio bi ukinuti kvote u vojsci koju, prema stanju u zemlji, mora činiti 60 posto Flamanaca i 40 posto Valonaca. Belgijska država postoji samo zahvaljujući izrađenim sustavima koji dvjema zajednicama jamče jednaku zastupljenost u vladi, parlamentu i u različitim upravnim tijelima. 'Dirnuti u sastav vojske znači dirnuti u temeljni kamen na kojemu je Belgija. To je znakovit korak. Počinje se s vojskom i nastavlja dalje', misli flamanski politolog Kris Deschouwer. No činjenice su tu: u Flandriji, stopa nezaposlenosti iznosi tek 6,5 posto, dok u Valoniji premašuje 15 posto. S druge strane, Flamanci, koji gotovo svi govore dva, pa i tri jezika (francuski, nizozemski, engleski), lakše nalaze posao od govornika francuskog jezika koji često znaju samo svoj jezik. 'Vojska u Belgiji nema ponosa ni povijesti. Jedina prednost jest siguran posao, a to je u ovom času potrebnije Valoncima nego Flamancima', tumači politolog. Oružane snage imaju četrdeset tisuća ljudi, od čega je tisuću raspoređeno u mirovnim snagama na području bivše Jugoslavije. Nakon završetka novačenja 1994., njezini se redovi svake godine sve više prorjeđuju. Danas nedostaje od tri do pet tisuća ljudi. 'Nedostaju nam vojnici, ali i informatičari, liječnici, inženjeri', priznaje vojni sindikalist Emmanuel Jacob. U takvim okolnostima, ministar obrane drži da bi bilo 'smiješno odbiti valonske vojnike'. No za Flamance koji su se morali boriti da bi bili zastupljeni u svim službenim instancama u Belgiji kojom su nekad upravljali francuski govornici, ta mjera dira u škakljivo mjesto. Veliki flamanski dnevnik 'De Standaard' koji je na forumu svoje internetske stranice postavio pitanje 'Treba li naša vojska biti belgijska?', dobio je uzbudljive odgovore. 'To je još jedan dokaz da Belgija postavlja zapreke Flamancima koji žele da ih se poštuje u njihovoj zemlji', piše korisnik Interneta. 'Rješenje za te smiješne jezične prilike u vojsci je jednostavno: dajte Flandriji ono na što ima pravo, neovisnost', odgovara drugi. I drugi podsjećaju na jedan od glavnih mitova flamanskog pokreta: u Prvom svjetskom ratu velik je broj Flamanaca ginuo u rovovima jer nisu razumjeli naredbe svojih starješina koji su govorili francuski. Dakle, govoriti u vojsci flamanski koliko i francuski, stečevina je o kojoj je teško raspravljati. Ne uspije li unovačiti Valonce, ministar koji pripada francuskom govornom području, planira vrbovati strance, 'Europljane i neeuropljane', ne precizirajući je li riječ o osobama koje žive u Belgiji ili ne. Po njegovu mišljenju, to bi moglo 'biti prethodnica buduće europske vojske'. Ministar je predvidio sve kako bi privukao kandidate: dobivanje belgijskoga državljanstva moglo bi biti nagrada onima koji su služili u vojsci. 'Zamisao je izvrsna. Belgija je sve više multikulturna zemlja. Treba ukidati tabue', misli Jean Cornil, zamjenik direktora Središta za jednake izglede za sve. U Flandriji, gdje je na općinskim izborima u listopadu krajnja desnica dobila deset posto glasova, a u Antverpenu čak 30 posto, mnogi su osudili tu 'legiju stranaca'. No Flamanci su ipak skloniji tom rješenju nego mogućoj prevelikoj zastupljenosti Valonaca", piše Sophie Perrier.