AT 9.XI.-DER STANDARD-AMERIČKA NOĆNA MORA

AUSTRIJA DER STANDARD 9. XI. 2000. Američka noćna mora "Najtješnja utrka za položaj američkoga predsjednika od 1960. kad je John F. Kennedy dobio prednost od dvije desetine postotaka ispred Nixona, bila bi napeta i bez nezgoda koje oduzimaju dah. Kod prebrojavanja u srijedu poslije podne Al Gore je od oko 100 milijuna predanih glasova bio ispred Busha za čitavih sto tisuća. Ni oprezno populističkom podpredsjedniku ni 'sućutno konzervativnom' guverneru Teksasa nije uspjelo uvjeriti jasnu većinu u svoje blijede vizije budućnosti Amerike. Zbog američkog izbornog sustava u kojemu predsjednika ne bira jednostavno većina američkih građana, nego zbrojene pojedinačne pobjede u - već prema veličini stanovništva - različito vrednovanim saveznim državama, došlo je do pata. Dodatno su nezgode u izbornim prognozama - a u Floridi vjerojatno i u samom postupku glasovanja - postale velika neugodnost za tehnološki vodeću svjetsku silu. (Kako izgleda, mnogi su građani Floride u inače 99 posto demokratskim izbornim okruzima na uređajima za glasovanje bušeći glasačke listiće, umjesto imena Ala Gorea označili desnog ekstremista Pata Buchanana čije je ime otisnuto odmah kraj Goreova. No za ponovno glasovanje u SAD-u nema presedana.) I bez obzira na te neprilike, ti će predsjednički izbori ući u američku povijest kao poseban slučaj: prema papirima Gore bi morao nadmoćno pobijediti. Kao podpredsjednik vlade koja je Ameriku vodila kroz nevjerojatno dugu fazu visoke konjunkture zajedno s viškovima u proračunu, Gore je na početku imao golemu prednost. No tu je bio čimbenik Clinton: svojim privatnim ispadima predsjednik je među Amerikancima i Amerikankama postao toliko neomiljen, da se Gore od njega distancirao i nastupao 'kao svoj čovjek'. No taj je čovjek bio drven, poučavao je, te bio nesposoban pridobiti za sebe ljude izvan tradicionalno demokratske biračke klijentele. Pristašama republikanske stranke - otprilike je jednako jaka kao demokrati - cijela je ekipa Clinton/Gore bila toliko mrska kao nekoć Ronald Reagan demokratima. Svim su se snagama borili za obrat. U Georgeu W. Bushu, sinu predsjednika Busha čiji je ponovni izbor 1992. spriječio Clinton, republikanci su imali alternativu prihvatljivu u očima Amerikanaca. U New Yorku i drugim velikim gradovima predsjednički je sin ismijan kao neobrazovani prostak - i tamo nije dobio glasove. No u mnogim manjim mjestima SAD-a izgužvani je čovjek iz Teksasa koji se smijuljio i samomu sebi, djelovao kao 'političar za dodirivanje'. Iza Busha su dakako iste veličine republikanske stranke koje su ranije išle oštro konzervativnim smjerom. Budući da se čini da će republikanci u zastupničkom domu zadržati većinu (dočim je u senatu u srijedu na pomolu bio pat dviju velikih stranaka, mogli bi, ako Bush ipak bude proglašen pobjednikom, idućih godina oblikovati američku politiku prema svojim predodžbama. Takvu vlast nisu imali ni za Ronalda Reagana koji se još morao sporiti s kongresom u kojemu su prevladavali demokrati. Jedina sigurna utjeha za demokrate je izbor Hillary Clinton u američki senat. Mnogi Amerikanci vjeruju da će supruga Billa Clintona iz svoje nove baze New Yorka postati najznačajnijom osobom demokrata i kao prva žena izići na predsjedničke izbore 2004. godine. Značajan je i uspon zelenih u treću stranku, koja bi američkim biračima, ako im ne ponestane snage, mogla predstavljati pravu alternativu za tradicionalno političko razmišljanje" - piše Erhard Stackl.