NJ 16.X.-FR-EU I SRJ

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 16. X. 2000. Mjerila za Balkan "Staza kojom ide politika Europske unije prema Jugoslaviji je uska. Dakako, razumljiva je radost kojom je vrh EU-a prigrlio novog jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunicu. Poslije godina i godina uzaludnih napora da se riješe gospodara rata Slobodana Miloševića, naposljetku je Koštunica srušio autokrata a Europljanima i SAD-u time ispunio jednu od njihovih najžarkijih želja. To zavrjeđuje pohvalu. Sada ipak postoji opasnost da Europljani, zaslijepljeni olakšanjem, previše popuste novim snagama u Beogradu. Ukinuti sankcije neposredno poslije Koštuničine pobjede bez daljnjih uvjeta bilo je ispravno. Ispravno je također Beogradu za dolazeće zimske mjesece odmah i bez uvjeta pružiti pomoć. To je politički preporučljivo, jer grijanje i opskrba strujom trebaju hitne popravke a mnoge bolnice trpe zbog nedostataka koji ugrožavaju živote. A gospodarski je to pametno, jer čišćenje Dunava od ratnih ruševina koristi trgovini dunavskih zemalja. Ma koliko neprijeporno ispravna bila trenutačna bezuvjetna pomoć, toliko bi bilo riskantno nastaviti tim putom. Tajna uspješne balkanske politike je u održavanju ravnoteže među zemljama tako nervozne regije. Vrlo oprezno treba izbjegnuti dojam različitih mjerila. Ako Jugoslavija želi ostaviti vrata u Europu otvorenima i ako traži potporu u euru i centima, tada za Beograd moraju vrijediti isti uvjeti kao za Hrvatsku, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku ili Bugarsku. Ako dobiju osjećaj da se Srbima poslužuje na srebrnom pladnju ono za što su se svakodnevno bolno previjale, mirovna će se politika EU-a naći na opasno strmoj stranputici. Na žalost, prve naznake ukazuju u tom smjeru. Francuska vlada, sadašnji predsjedavajući EU-om, pribjegava nebuloznoj teoriji o 'vremenskom čimbeniku' kojega treba uzeti u obzir kad se pita što se od Beograda očekuje u zamjenu za srednjoročnu i dugoročnu pomoć. Takvo izbjegavanje hrani sumnju da će velika Srbija opet jednom biti povlaštena. Sumnju pojačava zahtjev njemačkog saveznog kancelara da se međunarodne financijske ustanove bez preduvjeta angažiraju u Jugoslaviji. Gerhard Schroeder dakako ima pravo kad kaže da se od novog vodstva u Beogradu, koraci bolni za vodstvo i za zemlju mogu očekivati tek kad postane stabilna. No to u obrnutom zaključku ne smije značiti da Europljani šute o političkim zahtjevima. Naprotiv. Što se prije i što jasnije navedu uvjeti za povratak u europsku i međunarodnu zajednicu, to će Jugoslaviji prije biti jasan njezin budući put. I što prije shvati da joj ništa neće biti darovano i da je glavni posao još pred njom. No ponajprije da je sama odgovorna za to kamo ide. Rušenje Miloševića je doduše bilo puno, ali ipak je tek početak dugog i mukotrpnog puta u krug europskih demokracija. A vani treba dokrajčiti ono čime je Miloševićeva Jugoslavija na Balkanu donijela jad. A unutra treba ostvariti slobodu, demokraciju i pravnu državu. Pri tomu EU mora pomagati i savjetima i djelima. Ali ona moraju biti u skladu s kanonima vrijednosti, jer im se EU prihvaćanjem povelje temeljnih prava sada i službeno obvezala. Nadu daje činjenica što se čini da Koštunica uviđa te povezanosti. Na vrhu je dao minimum potrebnoga za početak procesa na čijem će se svršetku Jugoslavija stvarno vratiti u Europu. Priznao je Bosnu i Hercegovinu i prihvatio kosovsku rezoluciju Ujedinjenih naroda, očitovao se za pravo samoodređenje crnogorskog naroda a da će za neko dulje vrijeme prihvatiti i mjerodavnost suda za ratne zločince u Haagu. To je dobar početak. Na svojem balkanskom vrhu krajem studenoga u Zagrebu, EU mora prilagoditi Jugoslaviju svojim regionalnim programima. Inače će drugim zemljama morati vjerodostojno dokazati da Beograd neće dobiti nikakav posebni postupak. Samo tako može rasti ono povjerenje bez kojega nema mira" - zaključuje komentator lista Martin Winter.