DNEVNI PREGLED BR. 184 26. RUJNA 2000.

BRITANSKI RADIO - BBC 25. IX. 2000. Pregled tiska "Izbori u Jugoslaviji bez sumnje su najvažnija vanjskopolitička tema za britanske novine. No, one su se najviše bavile početkom konferencije Laburističke stranke u Brightonu. Kako piše 'The Financial Times', sukobi između ministara i nesuglasice oko dnevne politike ugrozile su nastojanja Tonyja Blaira da vrati povjerenje birača nakon što su ankete javnoga mišljenja pokazale prednost konzervativaca od 8 posto. U istom se listu tvrdi da britanska antiteroristička policija sumnja kako je minobacač iz kojeg je napadnuta zgrada obavještajne službe MI6, prošlog tjedna u Londonu, dio oružane pošiljke koju su teroristi disidenti iz IRA-e nabavili u Hrvatskoj. Vlade Britanije i Irske već dvije godine rade s vladama istočnoeuropskih zemalja kako bi zapriječile dopremu oružja terorističkim organizacijama. No, u tome su bile tek djelomično uspješne, piše list. Ovog ljeta Hrvatska je policija na temelju britanske i irske dojave presrela oružanu pošiljku za Irsku. Pošiljka je povezana sa skladištem oružja disidentske IRA-e koju je prošle godine otkrila irska policija, izvješćuje jutrošnji 'The Financial Times'". (BBC) RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 23. IX. 2000. Zagreb: 'Virus Škegro' i dalje hara Hrvatskom. Milan Gavrović. Potpredsjednik bivše, HDZ-ove Vlade u Hrvatskoj, Borislav Škegro, bio je poznat po bahatom obračunavanju s neistomišljenicima. Kako se čini, taj je virus zarazio i sadašnju Vladu premijera Ivice Račana. Ministar financija i profesor ekonomije, dr. Mate Crkvenac, nedavno je osporio stručnost svojim kolegama, koji se ne slažu s vladinom politikom. 'Drukčije prijedloge, koji su utemeljeni na struci, do sada nisam vidio', izjavio je on. Ministar gospodarstva, Goranko Fižulić, kaže da su ekonomisti koji kritiziraju Vladu, zastarjeli mozgovi. A premijer Ivica Račan, poručio im je ovog tjedna - da lupetaju. Sve je to, naravno, samo politički folklor, koji više govori o gubljenju živaca, nego u suštini spora. Za vlast mora biti bolno što nezavisni ekonomisti sada kritiziraju ono isto što su kritizirali i u HDZ-ovo vrijeme: politiku, po kojoj je stabilnost važnija od razvoja. Oni predbacuju Vladi da se zadovoljava sporim rastom i da nema hrabrosti za napuštanje HDZ-ovog modela stabilnosti, već se, kao Svetog pisma, drži precijenjenog deviznog tečaja koji koči izvoz i rast. Zatim, da smanjivanje potrošnje, u trenutku kad nema rasta, teško pogađa proizvodnju. Suočen s istim prigovorima potpredsjednik bivše, HDZ-ove Vlade, Borislav Škegro, jednom je izjavio kako on razgovara sa svjetskim nobelovcima, pa nema potrebe da gubi vrijeme na domaće ekonomiste. Što o tome zaista misle nobelovci i postoje li stručno utemeljeni drukčiji prijedlozi, kakve sada ne vidi ministar Crkvenac? Nedavno je zajednički tim ruskih i američkih ekonomista, među kojima su bili i nobelovci Lawrence R. Klein, Franco Modigliani i Douglass North, predložio ruskoj Vladi ono isto što zastupaju nezavisni hrvatski ekonomisti. Evo ključnih citata: 'Rast proizvodnje i ulaganja mora biti najvažniji cilj Vlade, umjesto svođenja inflacije na gotovo nultu razinu. U ekonomski opravdanim okvirima, Vlada mora poticati kupovnu moć povećanjem mirovina... itd. Unatoč zlokobnim predviđanjima, devalvacija ruskog rublja i povoljni uvjeti na svjetskom tržištu stimulirali su rusku proizvodnju.' U materijalu se, također, traži uspostava normalnih tržišnih mehanizama, a posebno se naglašava važnost društvenog sporazuma o reformama. 'Poboljšanje moralne klime i jačanje poštovanja demokracije i socijalne pravde od vitalne su važnosti', poručuju ruski akademici i američki nobelovci. Poštovanje demokracije valjda ima neke veze i sa spremnošću da se uvaže drukčija mišljenja, i kad su suprotna politici vlasti, umjesto da ih se proglašava lupetanjem. Polemika dominikanci ? Stipe Mesić, događaj bez presedana u odnosima Crkve i države. Prilog Karmele Devčić. Pismo Hrvatske dominikanske provincije i vrhovne uprave Sestara dominikanki predsjedniku Republike Stipi Mesiću, u kojemu mu čitav jedan stari i ugledni redovnički red praktički otkazuje lojalnost i Mesićev munjeviti odgovor, događaj je bez presedana u novijoj hrvatskoj povijesti. Dominikanci su oštro kritizirali Mesića i stali u obranu pokojnog predsjednika Tuđmana. Istup dominikanaca i Mesićev odgovor za RFE komentiraju ugledni teolozi i publicisti, koji inače različito promatraju zbivanja u Katoličkoj crkvi, don Živko Kustić i Drago Pilsel. RFE: U pismu predsjedniku Mesiću, kojega potpisuju provincijal Hrvatske dominikanske provincije otac Frano Prcela i časna majka Katarina Maglica, dominikanci mu, među ostalim, zamjeraju ugošćivanje crnogorskog predsjednika, navodno kvalificiranje uhićenika iz Gospića ratnim zločincima prije suda, pretvaranje predsjedničke dužnosti u kavansku i zaključuju da su izgubili povjerenje u njega. Svako malo ističete kako je prošlo mračno razdoblje Franje Tuđmana, a Vi ste od Hrvatske koja je bila žrtva napravili krivca, kažu dominikanci. Samo par sati poslije, predsjednik je dominikancima poručio da donošenje političkih procjena nije njihov posao i savjetovao ih da se bave 'pitanjima duše', a ne da sudjeluju u, kako kaže, stvaranju kaosa koji vode snage poražene na izborima 3. siječnja. DON ŽIVKO KUSTIĆ: Treba istaknuti činjenicu da je to prvi put u doglednoj povijesti naše zemlje da se jedna ili više crkvenih struktura obraća otvorenim pismom šefu države. Mi još takav slučaj nismo imali, to je presedan i to se neće moći izbrisati. Ostaje onome tko promatra našu političku pozornicu, ostaje niz pitanja zašto baš oni, zašto baš sada i zašto baš tako. DRAGO PILSEL: Nema ni govora o tome da iza pisma dominikanaca stoji netko drugi. To su ljudi koji nisu nepismeni, dobar dio njih ima doktorsku titulu. Ne vjerujem da ih itko instrumentalizira, nego je jednostavno riječ o njihovom nezadovoljstvu gubitkom vlasti HDZ-a, nezadovoljstvu slomom nacionalističkih snova. Mnogi od njih dolaze iz Hercegovine i ta bi se njihova frustracija mogla kanalizirati zbog ovoga što se događa u društvu. Dominikanci nisu učinili ništa loše samim tim što su napisali pismo predsjedniku u kojem izražavaju brigu za stanje u društvu. U čemu je onda spornost? U tome što nisu dosljedni. Legitimitet za takovo pismo biskup Komarica ne treba, jer on se sve ovo vrijeme, u svakom trenutku zalaže za prava ugroženog čovjeka svih vjera i nacionalnosti. Za razliku od njega, dominikanci su šutjeli za vrijeme kršenja ljudskih prava i takve Tuđmanove vladavine i nisu odgovorili bratu Vjekoslavu Lasiću, glasovitom nacionalistu, čini mi se jakog ustaškog profila, kad je na misi za Veliku Gospu, usred Širokog Brijega rekao da ne vjeruje u Boga koji ne bi htio da Široki Brijeg bude dio Hrvatske. DON ŽIVKO KUSTIĆ: Crkveno vodstvo ima pravo i dužnost kad treba dignuti glas savjesti protiv određenih negativnih pojava u društvu, ali se Crkva ne smije pretvoriti u paralelni istražni i sudski organ, ona ostaje kao savjest, ona upozorava na nepravilnosti, ali neće nikada crkvena vlast osuđivati jednu osobu, ili protiviti se jednoj stranci ili drugu stranku hvaliti, osim ako ta osoba ili ta stranka nije nešto rekla, ili nešto poduzela što se mora smatrati nemoralnim ili neetičkim. Napokon, Crkva ima svoju komisiju koja prati u ime Crkve događanja na tom rubnom političkom području i daje izjave, ali to nikada nije na razini pamfleta, igre riječima, hvatanja nekoga za riječ i ponižavanja. RFE: U nekim hrvatskim medijima javljaju se i mišljenja da je ovaj korak dominikanaca uperen i na zagrebačkog nadbiskupa Bozanića koji se rigidnom dijelu svećenstva čini previše otvoren i daleko od koncepta 'hrvatskog katoličanstva'. Dominikanci, budući je riječ o redovničkoj zajednici, nisu podložni biskupima u Hrvatskoj, već izravno svojim najvišim vlastima u Rimu, podsjeća Kustić. DON ŽIVKO KUSTIĆ: Biskupi za ovo ne odgovaraju, ne mogu kazniti redovnike, niti spriječiti objavljivanje takvog pisma. Jedino kad bi se takvo pismo čitalo u župnoj crkvi, onda biskup ima ingerencije. Ali za ovo što su učinili, oni nisu odgovorni biskupima. RFE: Na upravo završenom redovitom zajedanju Hrvatske biskupske konferencije u Poreču biskupi nisu, kako je bilo i za očekivati, niti jednom riječju komentirali pismo dominikanaca. Pilsel podsjeća na još jedno pismo koje je nedavno izišlo iz reda sljedbenika sv. Franje Asiškog, a za razliku od ovog dominikanskog, u široj javnosti ostalo relativno nezamijećeno. DRAGO PILSEL: Franjevci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske su prije nekoliko tjedana objavili pismo kajanja, puno snažnije teološke sadržajnosti nego ono što su sada napisali dominikanci, u kojem se kaju za nacionalizam. Poštujem pravo dominikanaca da kažu ono što misle, ali mislim da bi naša javnost trebala uočiti da to nije dominantan stav u našoj Crkvi. RFE: Živko Kustić mišljenja je da odgovor s Pantovčaka nije smio potpisati predsjednik osobno, već da je izjavu, uz to svakako nešto odmjereniju no što je ona koja je puštena u javnost, trebao dati netko od njegovih suradnika. DON ŽIVKO KUSTIĆ: Ja bih volio da čitava odgovorna javnost i odgovorni forumi u Crkvi i državi najprije pođu od fenomena, od pojave, stave je u koordinate i prava i političkog trenutka, jer svako brzo tumačenje i komentiranje vući će nas u još brži kaos koji bi mogao s nekih strana biti i željeni kaos. Mjesto Crkve nije samo u intimi sakristije. RFE: I dok se mnogi slažu da čovjek kao 'zoon politicon' ili biće zajednice, pa makar bio i unutar Crkve, ima pravo govoriti i o politici, jer i to je na kraju 'pitanje duše', ostaje dojam da je način na koji pojedini crkveni čelnici istupaju s političkim mišljenjima bliži retorici vođa političkih stranaka nego li odmjerenih pastirskih poruka. Otac Prcela je, poručili su iz dominikanskog samostana, netom što je pismo završilo u javnosti, otputovao službeno u Ameriku, a časna majka Katarina Maglica sklonila se u samostan na Korčuli. Izjave kaže ne želi davati, jer je sve što je mislila - rekla u pismu. (RFE) BELGIJA LE SOIR 23. IX. 2000. Kad europski građani glasuju "Hoćemo li sutra biti homo referendi, pozvani da dajemo mišljenje o svakom projektu Europske unije i da biračkom kutijom određujemo sudbinu međuvladine konferencije, novog pristupa ili smjernica o čokoladi? Hoćemo li parlamente pojedinih država prepustiti rasprama kako bi gradili Uniju pomoću 'da' i 'ne'? Već desetak godina, gotovo posvuda u Europi, zanimanje za referendum izrazito se pojačalo. Za to je umnogome odgovorna Europska unija. G. 1992., potvrda ugovora iz Maastrichta potiče niz referenduma među kojima su najglasovitiji danski i francuski. G. 1994. Austrijanci, Finci i Šveđani bilježe svoj ulazak u EU, za razliku od Norvežana. U srpnju 2000., Austrija prijeti referendumom o bilateralnim sankcijama. Prije nekoliko tjedana, njemački se povjerenik Guenter Verheugen očitovao za traženje narodnog mišljenja preko Rajne o proširenju Unije na istok. Zemlje poput Njemačke i Belgije, u čijim se ustavima referendum ne predviđa, raspravljaju o tome treba li se to mijenjati, dok se Francuska u nedjelju očituje o petogodišnjem predsjedničkom mandatu, a Danska se - ako je vjerovati istraživanjima - priprema da u četvrtak odbaci euro. Za švicarskog politologa Frederica Esposita, nema dvojbe: u Uniji je nakon Maastrichta bilo više referenduma nego u trideset i pet godina koje su prethodile potvrdi europskog ugovora. (...) Referendum ipak ima vatrene branitelje. 'Demokratski deficit' koji nagriza Uniju, tj. sve veće udaljavanje građana od europske građevine, zahtijeva da se brzo pronađe lijek tomu. 'Le Soir' se već 1989. pitao hoće li Talijani biti jedini koji će pokazati volju da ispune demokratski manjak u Zajednici? Istraživanje je pokazalo da je sedam od deset Belgijanaca bilo spremno očitovati se za jačanje europskih ustanova na referendumu... koji nikad nije proveden. Povjerenik Verheugen samo je, dakle, oživio raspru staru deset godina. Još prije, u prigodi francuskog referenduma 1972. o ulasku Velike Britanije u EEZ, predsjednik Georges Pompidou rekao je da bi svaki Francuz morao odobriti proširenje Zajednice. No u Verheugenovu prijedlogu ima jedna 'nezgoda': budući da dolazi od europskog povjerenika, trebao je biti namijenjen svim građanima Unije, a ne samo Nijemcima. To više što nije teško zamisliti da će nepovoljan rezultat dovesti Berlin u nepodnošljiv položaj naspram njegovih partnera, grad koji je pobornik proširenja na istok. Najnoviji su događaji pokazali da previše neposredne demokracije može štetiti demokraciji. Nakon nagovora populista Joerga Haidera, austrijski kancelar Schuessel odvažno je podupro zamisao o provedbi referenduma u jesen 2000. o bilateralnim sankcijama, ako se ove brzo ne ukinu. Glasovanja, čiji ishod nije prijeporan s obzirom na jačanje nacionalističkih osjećaja u Austriji, nije ni bilo, što je sreća za Europu. Može li referendum koji se organizira u državi članici doista pomoći europskoj integraciji? Frederic Esposito misli da je on čimbenik integracije samo ako ga prati prava politička kultura. Referendum iz 1950. o povratku kralja Leopolda III. u zemlju pokazuje da on u nekim slučajevima, naprotiv, može poticati dezintegraciju. Čas demagoški u rukama populista, čas ograničen tamo gdje bi fine razlike i nagodbe bile prijeko potrebne, referendum ima barem jednu prednost: prisiljava političare da siđu u borilište i izlože građaninu zadaće koje ga često nadilaze. Još se sjećamo nastupa bivšeg predsjednika Francoisa Mitterranda na Sorbonnei 1992., koji je htio nagovoriti, ali i poučiti. Francuska je iste godine pokazala nove političke podjele jer je 'ne' Maastrichtu privukao kako komuniste, tako i liberale, kako Nacionalnu frontu, tako i socijaliste i zelene...", piše Pascal Martin. NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. IX. 2000. Politika protiv tržišta "Svijet bi mogao biti tako lijep. Barem sa stajališta bogatih zemalja. Europsko gospodarstvo raste tako jako kako već dugo nije. Još bolje: i slabašni div Njemačka opet dobiva snagu. Silovit uzlet na starom kontinentu dolazi kao naručen. Sve su glasniji glasovi upozorenja da se boom stoljeća u SAD-u primiče kraju. No bila bi sreća kad bi Europa i nekadašnji štićenici u Aziji i Latinskoj Americi stabilizirali globalni sustav. To je teorija. Stvarnost je drukčija. Šok s cijenama nafte i slabost eura su otrježnjavajuće natuknice. U ušima ministara financija i središnjih banaka zvuče krještavo. Najavljuju nevolje. Jako puno nevolje. U Pragu, gdje su se preko vikenda okupili moćnici sedam vodećih industrijskih država (G 7), mogao se osjetiti strah. Dakako, ne po licima službenih osoba. Gospoda su na posljetku profesionalci. Smjelo su gledali u televizijske kamere kako bi smirili uznemirene birače. No ni odlučan izraz lica ministra financija Hansa Eichela nije mogao izbrisati taj dojam. Postoje problemi, možda čak ozbiljni problemi. Svakako nema nikakvog razloga za paniku. Čak i da cijene nafte još mjesecima ostanu visoke, recesija ne prijeti. U najgorem bi se slučaju mogle očekivati manje ili veće udubine u rastućoj krivulji. I čak da istodobno euro ostane na svojoj niskoj razini, ne bi predstojala gospodarska kriza. Ne, ozbiljno tumačenje ekonomskih činjenica zabranjuje apokaliptičku poviku. Grozničavi akcionizam nije manja pogrješka od širenja straha. A na žalost se može zamijetiti. Gonjeni bijesnim vozačima automobila i financijskim žonglerima, G 7 pokušavaju na dvojbeni način dokazati svoju sposobnost. Ma koliko bili različiti uzroci i posljedice slabosti eura i eksplozije cijena nafte: Veliki svijeta s jednakom se strategijom suočavaju s mučnim razvitkom. Političkim sredstvima žele utjecati na cijene koje se stvaraju na slobodnim tržištima. Opasna igra. Zapad, inače odvjetnik što je moguće nepravilnijih tržišta, sugerira građanima da vlade imaju moć za korekturu. No ona je naravno prilično ograničena. Drugim riječima: politika budi pretjerana očekivanja. Svjesno se miri s porazom i time riskira gubitak povjerenja građana. No od doba njemačkog gospodarskog čuda i uživanja bucmastog Ludwiga Erharda u cigarama, svi znaju: jednako kao položaj, važno je raspoloženje. Samo u optimističkom ozračju raste bruto domaći proizvod. Ako naprotiv ljudi gunđaju i bojažljivo gledaju u budućnost, čak i povoljni gospodarski podaci ubrzo postaju bezvrijedni. Prije ili kasnije rast i tržište rada krenut će nizbrdo. Počnimo s izglednijim slučajem: G 7 je postigao pogodak kad je zajednički intervenirao i tečaj eura pokrenuo prema gore. Do kraja prošlog tjedna špekulanti su se bez velikog rizika mogli kladiti protiv zajedničke valute. U petak su mnogi izgubili hrpe novca. Pouka je nedvojbena: špekulacije na slabi euro mogu biti skupe. Oko šest tjedana prije predsjedničkih izbora samo su malobrojni mogli računati na takvu akciju. Prije glasovanja, tako se činilo, odgovorni u SAD-u željeli su svojim biračima predstaviti što je moguće jači dolar. Sada je presudno pitanje: ostaje li SAD u obrambenoj fronti protiv špekulanata nakon što joj je zemlja bez oduševljenja pristupila? Ako njezina monetarna solidarnost s Europljanima dođe u dvojbu, trgovci devizama ponovno će se prikloniti euru. Poseg u tržište bio bi težak promašaj. Do toga ne treba doći. Osim toga industrijske države ionako imaju daleko neugodniji problem: visoke cijene nafte. Apel zemljama dobavljačima da zbog odgovornosti prema svjetskom gospodarstvu ponovno otvore slavinu, djeluje bespomoćno. Uvjerljiv razlog zašto bi ponajprije kartel OPEC umjesto vlastitih interesa trebao uzeti u obzir u prvome redu socijalne potrebe ostatka svijeta, uistinu se ne može uvidjeti. A dometak Zapada da sada moraju trpjeti upravo siromašnije države, licemjeran je. U prvom redu brine za vlastitu kožu. Savezna vlada nije u tomu nikakva iznimka. Njezini članovi dakako znaju da u će dogledno vrijeme cijene benzina i nafte prije rasti nego padati. Poglavito stoga što se približava zima. Javno se kancelar i ministar financija grade kao da se pismenim zamolbama naftnim šeicima i grdnjama koncerna zakoni tržišta mogu staviti izvan snage. To su prozirni manevri odvraćanja pozornosti. Bilo bi poštenije građanima pojasniti nepopularni izbor: u bogatoj i tržišnogospodarski orijentiranoj zemlji poput Savezne Republike ne postoji pravo na jeftini benzin. Priznajmo da je to prilično nezahvalna zadaća. Ali na dugi rok ta će se spoznaja ionako probiti" - zaključuje komentator lista Oliver Schumacher. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 25. IX. 2000. Na neplodnom tlu "Na tradicionalnom susretu ministara financija G-7 i šefova središnjih banaka prije godišnjeg zasjedanja Svjetske banke i Monetarnog fonda istodobno su dva politički škakljiva pitanja, oštar porast cijena nafte i iznenađujuća intervencija u korist eura, bila na dnevnom redu. Dulje nego li je bilo planirano sjedili su ministri u idiličnoj palači njemačkog veleposlanstva u Pragu, znajući da će njihove riječi iz zaključnog priopćenja na preciznu vagu staviti trgovci na deviznom i naftnom tržištu. No očekivanja da će ministri iskoristiti očito namjerno prije susreta plasirani predložak Europske središnje banke i opreznom trenutku kojega je euro stekao u petak kupnjom šticunga angažiranim određenjem za provedbu potrebnih strukturnih reforma u Europskoj uniji pridati daljnji polet, ostala su neispunjena. Ta se točka našla u zaključnoj izjavi tek kao rubna bilješka. A budući da se čini kako je u Njemačkoj reformska revnost zapela već na sredini izbornog razdoblja, i savezni bi ministar financija Hans Eichel mogao biti sretan što takvi propusti nisu bili tema EU-a. Propustio je priliku da kao predsjednik susreta G-7 u zaključnoj izjavi u tom smjeru naglasi ovu ili onu stvar. Ernst Welteke, iako u potrazi za novom ulogom za predsjednika savezne banke na sastanku G-7, također nije osjetio poticaj izgovoriti upozorenja. Eichel je čak još branio svoju odluku da kod kuće protivno duhu zaključaka G-7, na visoke cijene energije reagira dotacijama i poreznim olakšicama. Proturječje ne bi moglo biti veće: poslije smanjenja poreza u petak, u subotu je opet uslijedila uzvišena izjava da je budućnost EU-a unatoč tomu u zajedničkim reakcijama na takve izazove. Eichel tu vidi 'proces učenja' neodređenog trajanja. Bilo bi poštenije kad bi dosadašnji neuspjesi svih pokušaja da se dođe do usklađene energetske (porezne) politike, napokon svršili u raspravi o smislu i granicama takve koordinacije" - drži komentator lista hig. RUSIJA SEGODNJA 25. IX. 2000. Varljivi mir Valerija Sičeva razgovarala je telefonom s vođom izaslanstva ruskih promatrača na jugoslavenskim izborima i dopredsjednikom odbora Državne dume za međunarodnu politiku Konstantinom Kosačevom: " - Kakvo je bilo stanje na biralištima? = Na biralištima na kojima smo bili sve je bilo normalno. Naši su se promatrači razišli po čitavoj zemlji, ja sam, primjerice, bio u Subotici, a ujutro sam bio na trima biralištima u Beogradu. Mogu posvjedočiti da predstavnici stranke na vlasti i oporbe u jednakoj mjeri sudjeluju u radu izbornih povjerenstava. Nismo zabilježili povrede važećeg zakona. Otvorene agitacije u korist ovih ili onih kandidata na biralištima nije bilo. Pitali smo birače čini li se na njih kakav pritisak - ništa uznemiravajuće nismo čuli. Na osjećajnoj se razini ne osjeća nikakav otpor ni ogorčenje. No stanje se može pogoršati noćas. Najmanje jedna oporbena snaga - Demokratska oporba Srbije (DOS)koju predvodi Vojislav Koštunica - ne isključuje da će svoje ljude izvesti na ulicu ako se budu objavljivali krivotvoreni rezultati. Razgovarali smo s Koštunicom osobno, i on nam je to potvrdio. - Kako bi u DOS-u mogli 'osjetiti' da su rezultati krivotvoreni? = Na svakom biračkom mjestu u povjerenstvo ulazi predstavnik iz oporbene stranke. U Subotici, primjerice, sjedi predstavnik DOS-a. Kada se otvore biračke kutije sastavit će se prvotni zapisnik u šest primjeraka. Jedan će ići u Središnje izborno povjerenstvo, jedan će se izvjesiti na vratima, a četiri će se predati predstavnicima četiriju stranaka koje su dobile većinu glasova. To jest, oporba ima mogućnost da vodi svoj račun. Kao što mi je rekao Koštunica, ako se utvrdi bitna razlika u procjeni, oporba može izvesti ljude na ulicu. Što će se tada dogoditi, nitko ne može predvidjeti. - Tko je, uz vaše parlamentarno izaslanstvo, pratio izbore? = Bili su nazočni promatrači iz 53 zemlje, među njima i iz niza zapadnih zemalja, napose Njemačke i Velike Britanije. No sve su to predstavnici stranaka koje su bile protiv bombardiranja SRJ-a. Nema predstavnika OESS-a, Vijeća Europe i Europske unije. Te su ih organizacije bile spremne poslati, no Beograd im nije odobrio ulazne vize. Moje je mišljenje da su to učinili bez potrebe. - Jesu li glasila poštovala predizbornu šutnju koja je počela u petak? = Bilo je pojedinačnih nepoštovanja. Tako je 'Borba' izišla s Miloševićevim golemim likom na prvoj stranici. Istina, ne u predizbornom kontekstu, ali smo to procijenili kao odstupanje od zakona. - Je li bilo brzih anketa na biralištima i jesu li se one u nekom obliku prenosile na televiziji? = Ni na jednom biralištu nisam to vidio. Što se događalo na televiziji, mi jednostavno nismo pratili. Ako su se takvi podaci mogli vidjeti na Internetu, prema njima treba biti oprezan. Jučer su službene vlasti izdale priopćenje u kojemu upozoravaju da su se pojavile mnoge lažne web stranice koje se predstavljaju kao državne, a na kojima se šire informacije u opreci s izborima. - Nije li bilo uznemiravajućih vijesti iz Crne Gore i s Kosova? = Nisam imao podatke da je tamo bilo nemira. U Crnoj Gori je bilo oko tisuću birališta (u Jugoslaviji ih je ukupno jedanaest tisuća). Kao što su nam rekli u Središnjem izbornom povjerenstvu, postoji tajni sporazum s crnogorskim vlastima da one neće ometati glasovanje. Na Kosovu je stanje zamršenije. Planiralo se organizirati oko tristo birališta. Jučer smo iz Središnjeg izbornog povjerenstva otišli kasno navečer a da nismo shvatili u kakvom su stupnju pripravnosti. Sudeći po svemu, ni sami organizatori ne znaju kako će sve izgledati. Prema našim podacima, vođa UN-ova izaslanstva Bernard Kouchner i njegovi kolege obećali su službenim vlastima u Beogradu da neće sprječavati one koje želi glasovati. No neće im ni pomoći. To jest, oni će sačuvati 'oružanu neutralnost.'" SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 22. IX. 2000. Novi preokret u ratu protiv globalnog siromaštva "Početkom ove godine, UN je izdao izvješće u kojem stoji kako loše vlade dijele krivnju za siromaštvo i nerazvijenost. Sada Svjetska banka tvrdi manje-više isto - da su i političke, zakonske i društvene promjene, ne tek gospodarski rast, potrebne u zemljama u razvoju kako bi se ublažilo siromaštvo. Ti zaključci signaliziraju važnu, dobrodošlu promjenu u pristupu razvoju tih moćnih tijela. Na UN-ovom Tisućljetnom summitu početkom mjeseca u New Yorku, čelnici zemalja članica UN-a potpisali su obećanje za smanjenje broja onih koji žive u ekstremnom siromaštvu za pola, do 2015. godine. Nije baš vjerojatno da će taj cilj biti i ispunjen, no svraća pozornost na pravu stvar. Naglasak Svjetske banke, u njenom Izvješću o razvoju u svijetu, jest na poticaju legalnih sustava za poticaje funkcioniranja tržišnog gospodarstva za sve, i na potrebi da se pomogne ljudima da prebrode nedaće kao što su epidemije ili prirodne katastrofe. Ovo je priličan napredak u odnosu na raniji tvrdi pristup tržišnom gospodarstvu. Poticanje gospodarskog rasta još uvijek je najbolji način da se pomogne siromašnima. Međutim privatizacija, pravila za kretanje kapitala i otvorena trgovina ne funkcioniraju sami po sebi u zemljama s korumpiranim vladama, birokracijama koje koče poduzetnike ili obrazovnim sustavima koji izostavljaju veći dio djece. Svjetska banka ima ulogu i u pomaganju zemljama - članicama da razviju pravni sustav koji potiče pravdu, transparentnost i sigurnost (Rusija je dobar primjer onoga što se dogodi kada se privatizacijske i tržišne reforme dogode u društvu u kojem vlada bezakonje.) Jednako važno, banka može pomoći razviti škole a može pomoći i u borbi protiv AIDS-a, malarije i drugih gospodarski štetnih bolesti. Međutim, svjetske organizacije i tijela nalaze se na skliskom terenu kada predlažu, kao što je to učinila Svjetska banka, da se siromaštvo ublaži društvenim inženjeringom. Davanje prava glasa lokalnim vlastima u procesu donošenja odluka unutar države i poticanje pravičnih zakona o nasljeđivanju ili o jednakosti spolova vrijedni su ciljevi. Međutim, radi se o političkim pitanjima o kojima trebaju odlučivati stanovnici određene zemlje. I UN i Svjetska banka s pravom su proširili raspravu o razvoju izvan tržišnog gospodarstva na učinkovito upravljanje. Prenašanje ovoga u konkretni program koji funkcionira biti će već teže", stoji u uvodniku lista. THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25. IX. 2000. Obje strane tvrde da su pobijedile na jugoslavenskim izborima "Čelnici oporbenih stranki puni entuzijazma danas su kazali kako njihov kandidat, Vojislav Koštunica, uvjerljivo vodi u izborima za predsjednika koji su održani u nedjelju, no vladini glasnogovornici ustraju kako njihovi rezultati upućuju na to da je u vodstvu Slobodan Milošević. Milošević, koji zemljom vlada već 13 godina, izbore je sazvao devet mjeseci ranije - nakon što je promijenio Ustav - nastojeći da produlji i legitimizira svoju vlast. Iako nisu objavljeni nikakvi službeni rezultati niti šest sati nakon što su birališta zatvorena, oporbeni čelnici su kazali kako se Milošević gadno preračunao u svojem prvom nastojanju da izbore osvoji direktnim izborima još od 1992. godine. Naravno, vladini dužnosnici koji su predviđali proglašenje Miloševićeve pobjede u prvom krugu, uz 50 posto glasova, prevarili su se. Neki dužnosnici iz Miloševićeve vladajuće Socijalističke partije kazali su neslužbeno kako je raspoloženje u njihovom stožeru mračno(...). Rano jutros, postojale su indikacije da bi socijalisti mogli dopustiti drugi krug glasovanja između Miloševića i Koštunice, umjesto da jednostavno proglase pobjedu lažiranjem izbora, za što bi Milošević morao ukrasti milijun nepostojećih glasova. Drugi krug, koji bi bio održan 8. listopada, zapravo bi izazvao oporbu da na ulicama odgovori na ono što bi smatrali prijevarom i krađom izborne pobjede. SAD i druge Zapadne sile uložile su mnogo truda i novca pokušavajući ujediniti srbijansku oporbu, potaknuti neovisne medije i s vlasti svrgnuti Miloševića, protiv kojega je NATO prošle godine vodio tromjesečni rat za nadzor Kosova. Glasnogovornik oporbe, Čedomir Jovanović, kazao je kako rezultati koje je primio jasno upućuju na to da bi drugi krug glasovanja između Miloševića i njegovog glavnog protivnika, 56- godišnjeg pravnika Koštunice, kojega podupire 18 oporbenih stranaka, bio nužan ako Koštunica sada ne pobijedi. Podatci koje je objavila oporba upućuju na to da je u Srbiji na biračka mjesta izišlo 78 posto glasača, dok je u Crnoj Gori, čiji je predsjednik pozvao na bojkotiranje izbora, to učinilo 25 posto glasača. Jutros u 3.30 Nikola Sainović, jugoslavenski zamjenik premijera i glasnogovornik Socijalističke partije, kazao je da, uz 900.000 prebrojanih glasova, Milošević vodi sa 44 posto prema 41 posto glasova za Koštunicu. Stručnjaci tvrde kako bi manji broj glasača značio da bi Milošević morao dobiti ili ukrasti i manje glasova kako bi pobijedio u prvom krugu. Radikalna stranka Vojislava Šešelja, koja sve manje surađuje s Miloševićem unutar vlade i koju smatraju pažljivim promatračem izbora, ponudila je svoju analizu uzorka od 600.000 glasova. Ovaj uzorak pokazuje kako je Koštunica dobio 49 posto glasova a Milošević tek 41 posto. Ipak, bilo je nemoguće utvrditi u kojoj mjeri ovaj uzorak opisuje realno stanje rezultata. Neki dužnosnici Socijalističke partije navodno su tražili drugi krug glasovanja, nadajući se da će u tom slučaju na birališta izići manje birača, no analitičari vjeruju da bi drugi krug glasovanja osigurao sigurnu pobjedu za Koštunicu. Birači su glasovali i za oba doma jugoslavenskog parlamenta i za lokalne vlade, no brojenje tih glasova je sporije. Oporba tvrdi kako je uvjerljivo pobijedila u Beogradu, koji već nadzire, i tvrdi kako nije izgubila izbore niti u jednom gradu. Vladimir Štambuk, potpredsjednik srbijanskog parlamenta i viši dužnosnik stranke Miloševićeve supruge, Mirjane Marković, kazao je: 'Broj ljudi koji su izišli na izbore veoma je velik i jasno je da se radi o vrsti referenduma.' Dužnosnici Srbijanskog pokreta obnove, oporbene stranke koja nije poduprla Koštunicu, tvrde kako Koštunica uvjerljivo vodi pred Miloševićem u središnjoj Srbiji i u velikim gradovima, dok Milošević vodi, iako manje uvjerljivo, u ruralnim dijelovima istočne i južne Srbije. State Department u nedjelju je objavio kako vjeruje da je na izbore izišlo više od 70 posto građana. 'Čestitamo narodu Jugoslavije na njihovoj predanosti demokraciji', kazao je Richard A. Boucher, glasnogovornik State Departmenta. Kazao je kako postoje brojni vjerodostojni dokazi za nepravilnosti tijekom glasovanja. U Beogradu i drugim srbijanskim gradovima održavana su okupljanja i koncerti. Oporba se planirala okupiti na beogradskom Trgu republike, no vlada je umjesto toga na istom mjestu održala glasan koncert. Neki su iznenađeni pristaše oporbe na pozornici vikali 'crveni lopovi'. Oporba se preselila na manji trg gdje se okupilo oko 5000 ljudi kako bi čulo neslužbene rezultate glasovanja gdje su, podupirući Koštunicu, izvikivali: 'Koštunica, spasi Srbiju od ove ludnice' i 'Slobo, poštedi Srbiju i ubij se.' Policija je odvojila gomilu no nasilja nije bilo. U Beogradu, Milan Spasić, 52- godišnji pravnik, kazao je: 'Želimo promjenu, no s ovim ju čovjekom nećemo imati. Imat ćemo samo krv.' Milošević, kojega je prošle godine UN-ov sud za ratne zločine u Hagu optužio za ratne zločine, krivi se za poticanje i započinjanje ratova koji su označili raspad stare Jugoslavije 1990-tih godina. Miloš Cervenić, 26, radnik u metalurgiji, s nadom je govorio o pobjedi oporbe. 'Očekujem da ću napokon početi živjeti kao čovjek, i da me više neće biti sram što sa Srbin', kazao je. U Crnoj Gori, predsjednik Milo Đukanović, koji je pozvao na bojkot, izbore je opisao kao predstavu. 'Milošević namjerava nastaviti svoju diktaturu u Beogradu', rekao je. Prema prvotnom Ustavu, Milošević je mogao služiti samo jedan predsjednički mandat, koji bi bio završen sljedećega srpnja. Njegov pomoćnik, premijer Momir Bulatović, kazao je kako će Milošević odslužiti svoj mandat bez obzira na rezultate izbora. U samoj Crnoj Gori izbori nisu izazvali preveliko zanimanje- velika većina nije glasovala. Policijske postrojbe za posebne namjene odane Đukanoviću čuvale su državne zgrade u punoj ratnoj spremi no postrojbe jugoslavenske vojske, čiji zapovjednici otvoreno podupiru Miloševića, zadržale su se većinom u svojim barakama. I u Srbiji i Crnoj Gori bilo je pritužbi na neregularnost glasovanja, uključujući i napuhane rezultate glasovanja i zabranu oporbenim promatračima da nazoče nekolicini biračkih mjesta. Policija i vojnici glasovali su u barakama, gdje nije bilo promatrača - predstavnika stranki. Na Kosovu, kojim upravlja UN, zapadni vojnici i dužnosnici pokušali su izbrojiti i registrirati one koji su glasovali, pokušavajući poraziti svako nastojanje Beograda da napuše broj glasova. Zapadni dužnosnici kazali su kako se čini da je glasovalo manje od 40.000 ljudi. Državni mediji izvješćuju kako je Milošević na Kosovu prošao vrlo dobro", piše Steven Erlanger.