NEW YORK TIMES 20. IX. IGRA SLABIĆA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. IX. 2000. Igra slabića "Dakle, jadni euro! Nova europska valuta, koja je ponosno uvedena prije manje od dvije godine s vrijednosti od 1.17 dolara, pala je na ponižavajućih 85 centa. A nešto je trulo i u državi Danskoj, gdje će referendum koji će biti održan sljedećega tjedna- biti ili ne biti dijelom europske monetarne unije, pitanje je sad - vjerojatno rezultirati porazom za pristaše eura. Tijekom vikenda, kada se ministri financija iz glavnih industrijskih nacija sastanu u Pragu, euro će zasigurno dominirati raspravom. Europljani bi veoma voljeli da im se SAD pridruži pri intervenciji - kupujući euro i prodajući dolare - kako bi se podigla vrijednost eura. Prema svemu sudeći, Amerika ovo neće poduzeti. A trebala bi. Priznajem da sam do ovog stava došao veoma nerado. Opće je pravilo da gospodarski jake zemlje kao što su SAD ili EU mogu i trebaju biti mirne glede fluktuacija vrijednosti valuta; kuknjavu oko pada vrijednosti eura sa 1.17 dolara na 1 dolar gledao sam kao na mnogo vike ni za što. Osim toga, pokušaji manipuliranja valute interveniranjem u prošlosti se nisu pokazale dobrim rješenjem; obično ne uspijevaju a kada ne uspiju valuta i vjerodostojnost vlade zajednički padaju. (Premijer John Major pokušao je potaknuti rast funte 1992. godine; neugodni neuspjeh tog pokušaja jedan je od glavnih razloga zbog kojih je Tony Blair današnji britanski premijer.) No postoje i drugi slučajevi kada opća pravila ne vrijede, a ovo je, čini se, slučaj. Jučer je Michael Mussa, glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda, ovo komentirao na slijedeći način: 'Okolnosti za intervenciju su veoma rijetke, no znaju se pojaviti. Treba se zapitati, ako ne sada - kada?' Upravo tako. Zbog čega je intervencija obično loša zamisao? Jer su tržišta deviza golema - tako golema da će čak i velika vladina intervencija biti neuspješna (...). Majorova vlada u obranu funte 1992. godine uložila je oko 50 milijardi dolara; tržište, uvjereno da funta neminovno pada, progutalo je tu sumu(...). a funta je nastavila padati. (...) Da bi se opravdala trenutna slabost eura, treba vjerovati ne samo u to da će američko 'novo gospodarstvo' nastaviti do u nedogled ostvarivati spektakularan rast, nego i to da Europa nikada neće iskusiti vlastiti uspon. A to jednostavno ne stoji. Izvanredna slabost eura moguća je jedino zbog toga što su investitori, koji stvari gledaju kratkoročno, prestali misliti na sutrašnjicu. To je upravo ona situacija za koju je vjerojatno da će intervencija u njenom slučaju uspjeti - no vjerojatno jedino ako uskoči SAD. Bismo li trebali preuzeti taj rizik? Bez sumnje, rizici postoje: intervencija bi mogla biti neuspješna, oštetiti našu vlastitu vjerodostojnost; ili bi mogla i predobro uspjeti, tako da dolar počne rapidno padati. No rizici postoje i u slučaju da se ne intervenira. Amerika, napokon, ima i direktnog interesa u stabilnijoj situaciji s eurom: slabost europske valute dosegla je onu točku na kojoj počinje negativno utjecati na mnoge američke korporacije za koje je Europa važno tržište. No (...) unatoč lošem početku, euro neće nestati- zaista, u skoro vrijeme će biti jedna od dvije najsnažnije svjetske valute. Iako je to možda teško zamisliti u ovim danima svemoćnog dolara, doći će vrijeme kada ćemo htjeti da Europljani pomažu našu valutu. Pomozimo drugima onako kao što bismo voljeli da i oni nama pomognu u tom slučaju", stoji u uvodniku lista.