ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Moguće je da su tzv. "klasici marksizma" najiskrenije crtice iz osobnog života upisali u dječje "spomenare", ili kako ih je nazivao Marcel Proust - "leksikone", obavijestio je svoje čitateljstvo 'Frankfurter
Allgemeine Zeitung'.
ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Moguće je da su tzv. "klasici marksizma"
najiskrenije crtice iz osobnog života upisali u dječje
"spomenare", ili kako ih je nazivao Marcel Proust - "leksikone",
obavijestio je svoje čitateljstvo 'Frankfurter Allgemeine
Zeitung'.#L#
Naime, šezdesetih godina 19. stoljeća, spomenari ili leksikoni
ušli su u modu, da bi se pomama za tom "romantičarskom" društvenom
igrarijom ponovila i stotinu godina kasnije. O tomu kako su se
"ispovjedili" Karl Marx i Friedrich Engels bjelodano svjedoče
spomenari Marxovih kćeri Laure i Jenny.
Za marksiste i marksologe, ako takvih još ima, svakako je
zanimljivo da je na upit o najdražoj maksimi i najdražem motu Marx
na prvo odgovorio sa: "Nihil humani a me alienum puto" (Ništa
ljudsko nije mi strano), a na drugo: De omnibus dubitandum (Dvojim o
svemu). Najomiljeniji junak mu je Spartak, a otkriva i svoju
opsjednutost knjigama - omiljeniji pisci su mu: Eshil, Dante,
Shakespeare, Goethe, Lessing i Balzac.
U Jennyn leksikon, Engels je u rubriku "najveća sreća", jednostavno
upisao vino "Chateau Margaux 1848", pri čemu je, čini se, više
mislio na izuzetnu godinu berbe nego na revoluciju. Najveća mu je
nesreća, zapisao je, odlazak zubaru?! Izjašnjavajući se o
najdražim ženama, kaže da ih je previše da bi ih sve poimence naveo u
spomenaru.
Čini se da je Marx svoje "confesiones" shvatio ozbiljno, a Engels
nešto ležernije.
(Hina) ld ld
(Hina) ld ld