US-WP-22.8.-JOŠ JEDAN BALKANSKI RAT?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 22. VIII. 2000. Još jedan balkanski rat? "Peti put u deset godina u bivšoj bi Jugoslaviji mogao izbiti rat. Kao što je to bilo i s ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, u središtu nasilja opet stoji Slobodan Milošević. Ovaj put je u sukob umiješana Crna Gora koja je, uz Srbiju, sve što je ostalo od Jugoslavije", piše Ivo H. Daalder. "Sudeći po prošlosti, pokušaj Crne Gore da se oslobodi od smrtonosnog zagrljaja Srbije izazvat će brutalan odgovor - a SAD i NATO intervenirat će tek kad se sukob pretvori u nasilje. No ako Washington i njegovi saveznici brzo i jasno pokažu kako namjeravaju pobijediti svaku agresiju koja bi mogla krenuti iz Beograda, možda će moći zaustaviti polagano skretanje u rat. Godinama je, otkako se Jugoslavija raspala početkom devedesetih, čvrsti crnogorski režim stajao rame uz rame s Miloševićem. To se promijenilo prije nekoliko godina kad je na vlast u Crnoj Gori došao mlađi naraštaj nakon tijesne pobjede na režimom koji je imao potporu Beograda. Otad je energična vlada pod vodstvom predsjednika Mila Đukanovića pokušavala odvojiti Crnu Goru od Beograda i približiti je SAD i Europi. Crna Gora je odbila osuditi NATO-ove akcije u kosovskom ratu i otvorila je granice albanskim izbjeglicama i srpskoj oporbi u bijegu od Miloševićeva bijesa. Zbog svojega je stajališta Crna Gora bila pošteđena NATO-ova bombardiranja u ratu i dobila je njegovo jamstvo tijekom cijeloga sukoba. Kad je NATO porazio Miloševića, odnosi između dviju jugoslavenskih republika brzo su se pogoršali. U kolovozu prošle godine Đukanović je tražio temeljne promjene u odnosima, ustrajno zahtijevajući da svaka republika ima svoju vojsku, vanjsku politiku i konvertibilnu valutu. Ako se to ne ostvari, Crna Gora će provesti referendum o neovisnosti. Prošle je godine Đukanović slijedio zapadni savjet i suzdržao se od novih poteza prema prekidanju veza s Beogradom. Za uzvrat su Washington i Europska unija politički i novčano poduprli crnogorsku vladu. No ta je ravnoteža pod sve većim pritiskom Beograda koji vidi kako mu Crna Gora polako izmiče iz ruku. U ožujku je Srbija nametnula Crnoj Gori totalnu trgovinsku i gospodarsku blokadu zabranivši prolaz robe preko donedavno nekontrolirane granice. Milošević je povećao i snage jugoslavenske vojske i poslao bataljun paravojnih lopova na to područje. Najizravnijim izazovom Crnoj Gori, Beograd je prošlog mjeseca promijenio jugoslavenski ustav i oduzeo maloj republici sav utjecaj u federaciji. S podijeljenom srpskom oporbom - i odlukom Crne Gore da neće sudjelovati na jugoslavenskim izborima sazvanim za 24. rujna - Miloševićev ustavni inženjering vjerojatno će učvrstiti njegov položaj na vlasti. U tom trenutku Beograd može krenuti na Đukanovića i kao izgovor iskoristiti njegovo neprihvaćanje novog ustava. Milošević možda misli da je Washington zaokupljen predsjedničkom kampanjom i da neće htjeti niti moći poslati Crnoj Gori vojnu pomoć. Clintonova vlada i njihovi partneri u NATO-u izrazili su zabrinutost zbog događaja u Crnoj Gori i upozorili Beograd da se ne služi nasiljem. Ali nisu dali Crnoj Gori sigurnosna jamstva koja želi, bojeći se da bi je ona mogla potaknuti na odluku o proglašenju neovisnosti. Umjesto toga američki i NATO-ovi dužnosnici upozoravali su na teške posljedice odbijajući priznati kakve planove za slučaj nužde možda razrađuju. No mora se učiniti više od toga. SAD i njihovi saveznici morali bi javno pokazati da će braniti Crnu Goru i Đukanovićevu vladu od svih nasilnih pokušaja rušenja. Washington i njegovi saveznici moraju jasno pokazati da njihov angažman uključuje uporabu sile - i da mogu nastaviti rat sve dok Milošević ne nestane s vlasti. Milošević će možda pokušati svoj zadnji istup u Crnoj Gori. Ne smije uspjeti. Ali to može osigurati samo neodgodiva i jasna obrana crnogorske sigurnosti."