NJ 26.VII.-TAZ-UNIVERZ.VRIJEDNOSTI

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 26. VII. 2000. Rasprodaja UN-a "Ako se neka tvrdnja dovoljno često ponavlja, bez obzira na svoju ispravnost, može obilježiti svijest i djelovanje. Primjer za to je mit o globalizaciji koja navodno ograničava manevarski prostor političkom djelovanju nacionalnih država. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan tom mitu isprva nije nasjeo. U prve dvije godine svojega mandata stalno je od 188 država članica tražio provedbu sporazuma velikih UN-ovih konferencija 90-ih godina i istodobno jačanje sposobnosti sustava UN-a političkim i institucionalnim reformama kao i boljom financijskom potporom. S oba je zahtjeva Annan propao. Ne zato što bi njihovo ostvarenje zbog globalizacije bilo nemoguće, nego stoga što su u svakom slučaju nacionalni interesi država članica bili protiv toga. Interesi koje često određuju želje međunarodnih koncerna da se spriječe oštriji standardi zaštite okoliša ili provedba djelotvornijih socijalnih i radnih norma. Te ovisnosti glavni tajnik zamagljuje kad svojim Globalnim ugovorom ('Global Compact') još više računa na te koncerne kao 'partnere UN-a' i za njihovu im promidžbu prepušta prestižni UN-ov amblem. Partneri, čak ravnopravni članovi, koncerni su već desetljećima, i to u Međunarodnoj organizaciji rada (ILO). Ipak nisu proveli čak ni radne ni socijalne norme dogovorene u okviru te organizacije. U Globalnom ugovoru nisu predviđeni nikakvi mehanizmi nadzora pridržavanja njegovih novih načela. Hoće li se neko poduzeće kod nepridržavanja tih načela morati odreći uporabe UN-ova amblema u svojoj promidžbi, ne zna se. Upozorenja brojnih nevladinih udruga na prijeteću rasprodaju UN-a 'velikom businessu' opravdana su. Po logici razvitka koju je Annan uveo Globalnim ugovorom, bez daljnjega se može zamisliti da jednoga dana Deutsche Bank ili Daimler-Chrysler dobiju mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a" - drži Andreas Zumach.