NJ 29.VI.-SZ-PUTIN

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. VI. 2000. Putinov strah od patuljaka "Mišljenje da su velike države ili proklete na tiraniju ili na federalizam, nije novo. No ono je uvjerljivo do danas i u odnosu na Rusiju. To vrijedi za staru kao i za suvremenu: u površinski najvećoj državi svijeta, vlastodržački su eksperimenti uvijek svršavali na jednom ili drugom obliku tiranije, bilo u liku carskog biča ili u obliku sovjetskog čekića. Tek se Boris Jeljcin okušao u federalizmu i tradicionalno slabim regijama u Rusiji prepustio veće ovlasti. Tako su regije proteklih godina postale središtima moći. Mogle su se suprotstavljati centrali. Neke su gospodarski napredovale, što ih je još više ojačalo. Sada bi opet trebalo promijeniti ravnotežu moći između Moskve i regija. Jeljcinov nasljednik Vladimir Putin propagira 'jaku državu'. Zbog toga želi 'reformirati' Gornji dom: guverneri u drugom parlamentarnom domu, federacijskom vijeću, trebaju izgubiti svoja mjesta. Kritičari se boje da ideolog centralističke države Putin drugi dom želi pretvoriti u prikladan instrument Kremlja, kako bi lakše vladao. To bi moglo biti točno. Doduše, Gornji je dom u srijedu odbio Putinov prijedlog zakona, no gledano dugoročno, pravno se ne može usprotiviti vlastitoj kastraciji: 'Sva moć centrali' ponovno dakle u Rusiji. Stvarno postojeći ruski federalizam je dakako - to priznaju i Putinovi kritičari - sve drugo doli primjeran. 89 'subjekata federacije', kako se nazivaju područne jedinice, po veličini, broju stanovništva, gospodarskom temelju i pravnom statusu, najraznolikije je iskrojeno. Bivši general Aleksandar Lebed vlada Krasnojarskim Krajem - sibirska regija velika je gotovo kao pola Europe. Kavkaska Ingušetija je mala - ali je 'republika' s 'predsjednikom'. Osim toga mnogi guverneri samouvjereno vladaju, svake četiri godine organiziraju izbore koji ne zaslužuju taj naziv i drže medije na uzici. Sve se to odigrava uz činjenicu da je Rusija uvijek bila centralistička država i do reformskog razdoblja kasnog XIX. stoljeća nije imala nikakvih iskustava s regionalnim samoupravljanjem. Ipak se čini da je Putinova 'jaka država' u obliku više centralizama upitan nadomjestak za manjkavi Jeljcinov federalizam. S jedne strane federalizam bi se u Rusiji bez daljnjega mogao s vremenom razviti u sustav koji funkcionira. S druge strane, Rusija je stalno patila od previše centralizma - i pod monarhijom i pod vladavinom KP-a. Ali s treće strane, federalizam u Rusiji koji funkcionira više loše nego dobro, pruža stanovitu zaštitu od posve drukčijih pohota. Iza Putinova centralističkog scenarija pojavljuju se naime tamnije konture. Tako novine izvještavaju o planovima da u jesen smanji prava i Donjem domu. Kremlj više ne želi dijeliti mjesta prema stranačkim popisima, nego kao izravne mandate. To je opasno, jer na zastupnike je lakše obaviti pritisak ako iza njih ne stoji neka stranka. Putin osim toga sve češće zahvaća u osoblje vojske i tajne službe kako bi popunio važna civilna mjesta. Usporedno s time, sve više utjecaja zadobiva 'Sigurnosno vijeće' koje također vodi jedan bivši KGB-ovac. Tako postoji opasnost da 'jaka država' časnika tajne službe Putina postane autoritarnom državom, obilježenom čvrstom rukom 'službi'. Za to da suvremena država bude više ublažavajuća nego zapovjedna instancija u uzajamnoj igri građana, interesnih skupina i regija, za to Putinu očito nedostaju antene. Inače bi se kremaljski šef vjerojatno prije okušao u jednoj pravoj reformi manjkavog federalizma, nego u povratku odavno poznatoj ruskoj centralističkoj državi" - zaključuje Tomas Avenarius.