22. VI. RFE LOVRIĆ O ANTIFAŠIZMU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 22. VI. 2000. Prilog o tome kako je Hrvatska obilježila Dan antifašizma Jelene Lovrić. "Prvi put nakon deset godina Dan antifašizma proslavljen je u Hrvatskoj bez velike fige u džepu. Položeni su vijenci na spomen obilježja, izgovorene prigodne poruke. Doduše, prvi čelnici države poslali su svoje izaslanike, sami su se radije uključili u vinske zabave. Za Tuđmanovu vlast antifašizam je, eventualno, bio parada za svijet. Nova je vlast prema tradiciji antifašizma načelno mnogo korektnija. Pravi problemi počinju kada se s terena povijesti treba vratiti u sadašnjost, odrediti što je antifašizam danas i kako se postaviti prema, u posljednje vrijeme, preglasnom ustašluku. Ekstremna desnica, kojoj je Tuđman otvorio prostor, ali ju je ujedno držao pod kontrolom, nakon njegove se smrti potpuno raspustila i pokazuje se na sve spremnom. Nova je vlast incidente fašističke provenijencije prvo pokušala tretirati kao marginalije, smatrajući, valjda, da ne treba topovima pucati na muhe. Promjeni stava i najavi premijera Račana da se sprema zakon koji će zabraniti upotrebu fašističkog znakovlja, kumovale su, vjerojatno, dvije činjenice. Prvo, ozbiljni su analitičari upozorili kako bi se prijetnje s desna da će na jesen oni povesti socijalni bunt - mogle ostvariti. Drugo, službeni je Washington zatražio da se Hrvatska jasno odredi spram desnih opcija, pogotovo jer su one, kako je rečeno, obilježile i dio hrvatske državne povijesti. Javna debata o mogućem sadržaju protufašističkog zakona, kakav postoji u dobrom dijelu evropskih zemalja, pokazuje da nacija nije raščistila ni neke osnovne, ne samo povijesne, dvojbe. Debatira se o tome kako bi Hrvatska, uz svastiku i ustaško znakovlje, trebala zabraniti i zvijezdu, kao simbol komunizma, sve pod firmom da se na isti način treba postaviti prema oba totalitarizma - lijevom i desnom. Čuju se izjave, nikako beznačajnih ljudi, da bi Hrvatska većih problema mogla imati s ekstremnom ljevicom nego s desnicom. Pokušaji plašenja Hrvatske crvenim ekstremistima, koje nitko ne uspijeva imenovati jer zapravo ne postoje, de facto pogoduju crnokošuljaškim skupinama koje sve militantnije marširaju zemljom. Nesnalaženje signalizira i činjenica da vlast istodobno propušta povući poteze za koje joj nikakve zakonske inovacije nisu potrebne. Spomenik ustaškom zločincu Francetiću nije srušen, iako je šef države rekao da to treba napraviti; za danas predviđena komemoracija na nedavno oskrnavljenom Veljunskom spomeniku je otkazana - koliko zbog prijetnji lokalnih ekstremista, isto toliko i radi opće nezainteresiranosti. Odlazak u Veljun, zamišljen kao odgovor demokratske Hrvatske tamošnjem ustaškom divljanju, imao je smisla samo kao masovna manifestacija. Za to nije bilo volje u političkim strukturama a ni šira javnost nije animirana. Na spomenicima tradicionalnog antifašizma Hrvatska je danas manifestirala počast, u Veljunu, gdje je trebalo demonstrirati današnji kontrafašizam - nikoga nije bilo. Hrvatska je vlast položila vijence na mjestima povijesti, a tamo gdje treba pokazati da nova fašizacija Hrvatske neće proći - obično se ne pojavljuje." (RFE)