US 27. IV. IHT POVJERENSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. IV. 2000. Dobar savjet Europskoj uniji glasi: silovito krenuti naprijed "Kad je Romano Prodi došao u Bruxelles mnogi su vjerovali da će imati uspjeha. On je liberalni ekonomist koji je upravljao velikom javnom korporacijom i dobro obavljao posao premijera Italije. No posao predsjednika Europskog povjerenstva gotovo je nemoguć", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu. "Vlade zemalja članica takvim su ga namjerno učinile, ne želeći ubrzati vlastiti pad. Predsjednik nije odgovoran za vanjsku politiku. On ne može birati svoje kolege povjerenike niti ih otpuštati. A iza njegovih leđa vreba Europski parlament, koji je okusio krv u smjenjivanju jednog povjerenstva i spreman je to ponoviti. Prodi to, čini se, ne shvaća. Njegovo spominjanje povjerenstva kao vlade Europe imalo je na zemlje članice učinak sličan podsjećanju purice na neizbježnost Božića. Povjerenstvo najbolje čini kad izbjegava nejasne i bombastične izjave, djelotvorno obavlja zadaće koje su mu povjerene, i povezuje svoje buduće ciljeve specifično s tim zadaćama. Prodi je pogrješno vodio veliki dio svoga programa, reformu povjerenstva. Nitko nije sumnjao da neke stvari treba promijeniti, no bilo je glupo prešutno prihvatiti da je osoblje koje broji 16.000 ljudi bilo tako preplavljeno nesposobnošću i korupcijom da se sve trebalo preokrenuti. Devedeset posto onoga što je bilo pogrješno u starom povjerenstvu odraz je dva neuspjeha vodstva. Prvi je bio izostanak inzistiranja na uzimanju nekoliko stotina viših dužnosnika za nadgledanje velikih svota koje su se dijelile za pomoć Istoku. Drugo je bilo dopuštanje da povjerenstvo uglavnom vode kuriri povjerenika. Odlučujuća akcija na vrhu mogla je riješiti problem obje te pogrješke. No pokretanje radikalne revizije čitavog ustroja teško je oštetilo moral i djelotvornost. Prodi žurno treba bolje savjete. Trebao bi pronaći visokog dužnosnika kalibra legendarnog Emila Noela, koji je skoro 30 godina bio glavni tajnik povjerenstva. Takva bi osoba shvaćala složenosti povjerenstva kao multinacionalne i multilateralne organizacije te bi mogla reći Prodiju privatno i s autoritetom što može a što ne smije činiti, i kako to najbolje činiti. Prodi bi također trebao imenovati savjetnika za tisak, koji bi izbjegao šaljive prizore u stilu Laurela i Hardyja, kakve smo mogli vidjeti prošlih tjedana, te bi mu rekao kako da organizira komunikaciju s tiskom. Osim toga, najveća potrebna promjena jest temeljna institucijska reforma. Europa je danas podijeljena između onih, uglavnom prvih šest zemalja, koje su spremne približiti se političkoj integraciji koju je predvidjela Schumanova Deklaracija iz 1950., i manjine, na čelu s Britanijom, koja već dugo ne želi ništa više osim dogovora o slobodnoj trgovini. To će pitanje biti potrebno riješiti prije nego što će se moći zaključiti pregovori sa 12 zemalja koje žele ući u Europsku uniju. (...) Tužno je to reći, ali jaz između dva tabora ne pokazuje nikakvih znakova zatvaranja. Britanska oporba svakom prisnijem uključenju u Europu stalno raste. Zato je tako važan poziv na stvaranje federacije koji su Valery Giscard D'Estaing i Helmut Schmidt (IHT, 11. travnja) poslali zemljama utemeljiteljicama Europske unije, i drugima koji se žele priključiti. To nije pokušaj da se Europa podijeli. Europa jest podijeljena. Taj prijedlog predstavlja najbolju nadu da će se na posljetku podjela prekinuti, upravo kao što su utemeljitelji Europske zajednice krenuli naprijed 1957., a kasnije gledali kako se sumnjičavci priključuju. To je za Europu poziv pod oružje. Nadajmo se da neće biti zanemaren."