ŠV 5.IV.-NZZ-NATO

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 5. IV. 2000. Instrument europske sigurnosti "Početkom ožujka treba napraviti novi važan korak na putu do ostvarenja nove NATO-ove zapovjedne strukture. Vrhovni zapovjednici Europa-Sjever i Europa-Jug do tog će vremena preuzeti operativnu odgovornost za svoja novo raščlanjena, organizacijski i kadrovski nategnuta zapovjedna područja. Koncept tog strukturnog čišćenja već su u prosincu 1997. odobrili NATO-ovi ministri obrana. Na strategijskoj su razini, grubo skicirano, smješteni NATO-ovi vrhovni zapovjednici Europa i Atlantik. U Europi su Supreme Headquarters Allied Powers Europe (Shape) podređena oba regionalna zapovjedništva Sjever i Jug. A ona pak raspolažu s glavnim stožerima za vođenje operacija više djelomičnih oružanih snaga i takozvanih funkcionalnih zrakoplovnih i marinskih komandosa. Strategijsko-vojno značenje za razliku od prije izmijenjenih oblika organizacije postalo je očito za jednog posjeta glavnom stožeru regionalnog zapovjedništva Sjever u Brunssumu u Nizozemskoj, bivšem glavnom stožeru Europa-Sredina, kojim zapovijeda njemački general Joachim Spiering. Njegovo novo zapovjedno područje seže od srednje Europe do Norveške i obuhvaća najnovije članove saveza, Poljsku i Češku. Poslije raspuštanja glavnog stožera Sjeverozapad u Velikoj Britaniji, u djelokrug regionalnoga zapovjedništva Sjever uključene su i važne pomorske veze na Sjevernom moru i na istočnom Atlantiku. Za hladnoga rata Europa-Sredina stavljala je težište na vođenje kopnenih operacija u okviru prve zone obrane saveza. Širenje ovlasti odražava se i u stožernoj organizaciji glavnog stožera. Ako su primjerice, marinski časnici ranije činili tek 4 posto sastava, njihov je udio sada 21 posto. Osim toga, glavni stožer u Brunssumu dobiva političkog savjetnika, diplomata američkog ministarstva vanjskih poslova, koji će se baviti političkim implikacijama novih vojnih akcijskih koncepata. Položaj vrhovnog zapovjednika popunjavat će se rotacijskim postupkom. Njemačka i Velika Britanija u buduće će se smjenjivati u turnusu. Pošto je Francuska 1966. izišla iz vojne integracije saveza, tu je funkciju stalno obavljao njemački general s četiri zvjezdice. Koliko se područje mjerodavnosti glavnoga stožera u Brunssumu posljednjih godina promijenilo, ponajprije pokazuje angažman NATO-a na Balkanu. Uzimajući u obzir činjenicu da na kratki i srednji rok ne treba očekivati razvitak koji bi zahtijevao akciju NATO-ovih oružanih snaga u sjevernoj i srednjoj Europi, regionalno zapovjedništvo Sjever resursima podupire južni dio saveza, posebno pogođen krizama u jugoistočnoj Europi. Tako glavni stožer Sredina u Heidelbergu (ranije Landcent) postavlja primjerice KFOR-ov stožer na Kosovu. Odgovarajuće inačice rješenja izrađene su u Brunssumu, odobrio ih je general Wesley Clark i usvojili su ih vojni i politički gremiji saveza. Kosovska misija, daje misliti general Spiering, pokazuje da tamošnji zapovjednik general Klaus Reinhardt ima premalo prostora za djelovanje. Iz političkih razloga on ne bi smio slobodno u svojem području odgovornosti uzeti nacionalne formacije, što se nedavno moglo vidjeti u Mitrovici. Baš u politički i vojno osjetljivim, brzo promjenjljivim stanjima, odgovorni bi zapovjednik trebao imati slobodne ruke kako bi svoje operativno-taktičke nakane mogao ostvariti primjerno i navrijeme. Generala Reinhardta i njegov stožer uskoro će prema planu zamijeniti zapovjednici i moduli iz NATO-ovih glavnih stožera, kadrovski pojačani stožerom Eurocorpsa. Na temelju dogogodišnjeg bavljenja svladavanjem kriznih stanja - do sada svakako tek u vježbama - taj je stožer smješten u Strasbourgu, najbolje pripremljen za zadaće na Balkanu. Kadar Eurocorpsa, osim toga, već djeluje u stožeru SFOR-a u Sarajevu. Privremeni zamjenik sadašnjega španjolskog zapovjednika, u Prištini će biti američki general. A za šefa stožera bit će postavljen njemački brigadni general, koji je prije bio zamjenik zapovjednika njemačko- francuske brigade. Budući da se i u Eurocorpsu od smjene godina 1998./1999. engleski rabi kao jedini zapovjedni jezik, suradnja bi i u jezičnom smislu mogla funkcionirati. U istom kontekstu Spiering upozorava i na na nedostatak snaga za reakcije na krize. Na temelju tjesnaca koji vlada, nerazmjerno se često moralo posezati za istim formacijama. Događa se da vojnici u roku od tri do četiri godine po tri puta budu na Balkanu. To izaziva osobne probleme i teškoće s pripadnicima obitelji. Postojeće praznine trebalo bi uskoro zatvoriti. Iako su sada i u dogledno vrijeme akcije u krizama u središtu, ne smije se izgubiti iz vida obrambeni nalog u skladu s člankom 5. sjevernoatlantskoga sporazuma. U tome svjetlu raspoznatljiv trend u Europi da se stvaraju jače profesionalne oružane snage, nije neproblematičan. Takav razvitak koji se primjećuje u raznim zemljama, u njega izaziva zabrinutost. Tako je čak i SAD - uz procvat gospodarstva - imao muke da zadrži kvalificirani kadar, iako je nudio izvrsne radne uvjete i mogućnost daljnjega školovanja na državni račun. Sposoban se vojni podmladak na posljetku, uvjeren je general Spiering, može očuvati samo s vojnim obveznicima. Sa stajališta NATO-ova vrhovnog zapovjednika za sjevernu Europu, Njemačka bi stoga morala ustrajati na vojnoj obvezi - dakako u suvremenom obliku. Nalog da se ako je potrebno vodi saveznička obrana, ima dakle i političke i duboke strukturne posljedice na oblikovanje suvremenih oružanih snaga. Takvim pitanjima sada se u Njemačkoj bavi povjerenstvo za strukturu obrane pod vodstvom Richarda von Weizsaeckera. S pogledom na stvaranje europskog korpusa od oko 60 tisuća vojnika, koji bi se nakon istjeka od 60 dana tijekom dvije godine mogao rabiti za stabilizacijske operacije u kriznim regijama, upozorava vrhovni zapovjednik, mogle bi se udvostručiti već postojeće, uigrane strukture. Ne bi baš imalo smisla stvarati europske glavne stožere za vođenje multinacionalnih, od različitih dijelova oružanih snaga sastavljenih jedinica za svladavanje kriza (Combined Joint Task Forces). U svoja tri glavna stožera u Brunssumu, Napulju i Norfolku, savez već raspolaže s odgovarajućim organizacijama koje bi se mogle u skladu s koncepcijskim temeljnim dokumentima NATO-a uporabiti za operacije pod europskim vodstvom. Za tu je svrhu u Brunssumu stvoren položaj direktora za operativni menadžment. Taj general s dvije zvjezdice/ - admiral, u slučaju potrebe trebao bi voditi jedan od triju glavnih stožera. No ne smije se previdjeti da za taj novi korpus, koji bi trebao biti operativan 2003., neće biti sastavljene nove dodatne jedinice. Naprotiv, s višestrukim se odnosima podređenih i nadređenih došlo do ruba. Po generalu Spieringu, važno je da se Europa usredotoči na nabavu visoko tehnološkog oružja kao i suvremenih izviđačkih sustava i sustava navođenja. Jer po njegovu mišljenju, Europa sada ne bi bila kadra vlastitim snagama voditi operacije poput kosovskoga rata. To se ne bi promijenilo ni ako bi u buduće prkosno ustrajala na stvaranju stožera. General Spiering, sada kao i prije, visoko ocjenjuje vrijednost NATO-ova Partnerstva za mir, čijim se programom bavi posebni dio stožera. S pogledom na razvitak na Baltiku, s nordijskim se državama snažno surađuje. Unatoč heterogenom institucionalnom povezivanju, postoji uska suradnja između Danske, Finske, Norveške i Švedske u pitanjima nordijske sigurnosti. Time te države tvore čimbenik stabilnosti u prostoru koji je od najvećega značenja za atlantski savez. U zajedničkom djelovanju članova i nečlanova NATO-a u svladavanju kriza, general Spiering vidi bitne značajke novog shvaćanja saveza. Pritom ipak drži da treba promisliti da je prijam novih zemalja u savez možda obvezan iz političkih razloga, ali da bi - s vojnog stajališta - bio povezan s velikim naporima i naštetio bi kakvoći" - izvješćuje novinar lista Lz.