CH-S-SAVEZI-Organizacije/savezi-Obrana ŠV 5.IV.-NZZ-NATO ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG5. IV. 2000.Instrument europske sigurnosti"Početkom ožujka treba napraviti novi važan korak na putu do ostvarenja nove NATO-ove zapovjedne
strukture. Vrhovni zapovjednici Europa-Sjever i Europa-Jug do tog će vremena preuzeti operativnu odgovornost za svoja novo raščlanjena, organizacijski i kadrovski nategnuta zapovjedna područja. Koncept tog strukturnog čišćenja već su u prosincu 1997. odobrili NATO-ovi ministri obrana. Na strategijskoj su razini, grubo skicirano, smješteni NATO-ovi vrhovni zapovjednici Europa i Atlantik. U Europi su Supreme Headquarters Allied Powers Europe (Shape) podređena oba regionalna zapovjedništva Sjever i Jug. A ona pak raspolažu s glavnim stožerima za vođenje operacija više djelomičnih oružanih snaga i takozvanih funkcionalnih zrakoplovnih i marinskih komandosa.Strategijsko-vojno značenje za razliku od prije izmijenjenih oblika organizacije postalo je očito za jednog posjeta glavnom stožeru regionalnog zapovjedništva Sjever u Brunssumu u Nizozemskoj, bivšem glavnom stožeru Europa-Sredina, kojim zapovijeda njemački general Joachim Spiering. Njegovo novo
ŠVICARSKA
NEUE ZUERCHER ZEITUNG
5. IV. 2000.
Instrument europske sigurnosti
"Početkom ožujka treba napraviti novi važan korak na putu do
ostvarenja nove NATO-ove zapovjedne strukture. Vrhovni
zapovjednici Europa-Sjever i Europa-Jug do tog će vremena preuzeti
operativnu odgovornost za svoja novo raščlanjena, organizacijski i
kadrovski nategnuta zapovjedna područja. Koncept tog strukturnog
čišćenja već su u prosincu 1997. odobrili NATO-ovi ministri obrana.
Na strategijskoj su razini, grubo skicirano, smješteni NATO-ovi
vrhovni zapovjednici Europa i Atlantik. U Europi su Supreme
Headquarters Allied Powers Europe (Shape) podređena oba regionalna
zapovjedništva Sjever i Jug. A ona pak raspolažu s glavnim
stožerima za vođenje operacija više djelomičnih oružanih snaga i
takozvanih funkcionalnih zrakoplovnih i marinskih komandosa.
Strategijsko-vojno značenje za razliku od prije izmijenjenih
oblika organizacije postalo je očito za jednog posjeta glavnom
stožeru regionalnog zapovjedništva Sjever u Brunssumu u
Nizozemskoj, bivšem glavnom stožeru Europa-Sredina, kojim
zapovijeda njemački general Joachim Spiering. Njegovo novo
zapovjedno područje seže od srednje Europe do Norveške i obuhvaća
najnovije članove saveza, Poljsku i Češku. Poslije raspuštanja
glavnog stožera Sjeverozapad u Velikoj Britaniji, u djelokrug
regionalnoga zapovjedništva Sjever uključene su i važne pomorske
veze na Sjevernom moru i na istočnom Atlantiku. Za hladnoga rata
Europa-Sredina stavljala je težište na vođenje kopnenih operacija
u okviru prve zone obrane saveza.
Širenje ovlasti odražava se i u stožernoj organizaciji glavnog
stožera. Ako su primjerice, marinski časnici ranije činili tek 4
posto sastava, njihov je udio sada 21 posto. Osim toga, glavni
stožer u Brunssumu dobiva političkog savjetnika, diplomata
američkog ministarstva vanjskih poslova, koji će se baviti
političkim implikacijama novih vojnih akcijskih koncepata.
Položaj vrhovnog zapovjednika popunjavat će se rotacijskim
postupkom. Njemačka i Velika Britanija u buduće će se smjenjivati u
turnusu. Pošto je Francuska 1966. izišla iz vojne integracije
saveza, tu je funkciju stalno obavljao njemački general s četiri
zvjezdice.
Koliko se područje mjerodavnosti glavnoga stožera u Brunssumu
posljednjih godina promijenilo, ponajprije pokazuje angažman
NATO-a na Balkanu. Uzimajući u obzir činjenicu da na kratki i
srednji rok ne treba očekivati razvitak koji bi zahtijevao akciju
NATO-ovih oružanih snaga u sjevernoj i srednjoj Europi, regionalno
zapovjedništvo Sjever resursima podupire južni dio saveza, posebno
pogođen krizama u jugoistočnoj Europi. Tako glavni stožer Sredina u
Heidelbergu (ranije Landcent) postavlja primjerice KFOR-ov stožer
na Kosovu. Odgovarajuće inačice rješenja izrađene su u Brunssumu,
odobrio ih je general Wesley Clark i usvojili su ih vojni i
politički gremiji saveza.
Kosovska misija, daje misliti general Spiering, pokazuje da
tamošnji zapovjednik general Klaus Reinhardt ima premalo prostora
za djelovanje. Iz političkih razloga on ne bi smio slobodno u svojem
području odgovornosti uzeti nacionalne formacije, što se nedavno
moglo vidjeti u Mitrovici. Baš u politički i vojno osjetljivim,
brzo promjenjljivim stanjima, odgovorni bi zapovjednik trebao
imati slobodne ruke kako bi svoje operativno-taktičke nakane mogao
ostvariti primjerno i navrijeme.
Generala Reinhardta i njegov stožer uskoro će prema planu
zamijeniti zapovjednici i moduli iz NATO-ovih glavnih stožera,
kadrovski pojačani stožerom Eurocorpsa. Na temelju dogogodišnjeg
bavljenja svladavanjem kriznih stanja - do sada svakako tek u
vježbama - taj je stožer smješten u Strasbourgu, najbolje
pripremljen za zadaće na Balkanu. Kadar Eurocorpsa, osim toga, već
djeluje u stožeru SFOR-a u Sarajevu. Privremeni zamjenik
sadašnjega španjolskog zapovjednika, u Prištini će biti američki
general. A za šefa stožera bit će postavljen njemački brigadni
general, koji je prije bio zamjenik zapovjednika njemačko-
francuske brigade. Budući da se i u Eurocorpsu od smjene godina
1998./1999. engleski rabi kao jedini zapovjedni jezik, suradnja bi
i u jezičnom smislu mogla funkcionirati.
U istom kontekstu Spiering upozorava i na na nedostatak snaga za
reakcije na krize. Na temelju tjesnaca koji vlada, nerazmjerno se
često moralo posezati za istim formacijama. Događa se da vojnici u
roku od tri do četiri godine po tri puta budu na Balkanu. To izaziva
osobne probleme i teškoće s pripadnicima obitelji. Postojeće
praznine trebalo bi uskoro zatvoriti. Iako su sada i u dogledno
vrijeme akcije u krizama u središtu, ne smije se izgubiti iz vida
obrambeni nalog u skladu s člankom 5. sjevernoatlantskoga
sporazuma.
U tome svjetlu raspoznatljiv trend u Europi da se stvaraju jače
profesionalne oružane snage, nije neproblematičan. Takav razvitak
koji se primjećuje u raznim zemljama, u njega izaziva zabrinutost.
Tako je čak i SAD - uz procvat gospodarstva - imao muke da zadrži
kvalificirani kadar, iako je nudio izvrsne radne uvjete i mogućnost
daljnjega školovanja na državni račun. Sposoban se vojni podmladak
na posljetku, uvjeren je general Spiering, može očuvati samo s
vojnim obveznicima. Sa stajališta NATO-ova vrhovnog zapovjednika
za sjevernu Europu, Njemačka bi stoga morala ustrajati na vojnoj
obvezi - dakako u suvremenom obliku. Nalog da se ako je potrebno
vodi saveznička obrana, ima dakle i političke i duboke strukturne
posljedice na oblikovanje suvremenih oružanih snaga. Takvim
pitanjima sada se u Njemačkoj bavi povjerenstvo za strukturu obrane
pod vodstvom Richarda von Weizsaeckera.
S pogledom na stvaranje europskog korpusa od oko 60 tisuća vojnika,
koji bi se nakon istjeka od 60 dana tijekom dvije godine mogao
rabiti za stabilizacijske operacije u kriznim regijama, upozorava
vrhovni zapovjednik, mogle bi se udvostručiti već postojeće,
uigrane strukture. Ne bi baš imalo smisla stvarati europske glavne
stožere za vođenje multinacionalnih, od različitih dijelova
oružanih snaga sastavljenih jedinica za svladavanje kriza
(Combined Joint Task Forces). U svoja tri glavna stožera u
Brunssumu, Napulju i Norfolku, savez već raspolaže s odgovarajućim
organizacijama koje bi se mogle u skladu s koncepcijskim temeljnim
dokumentima NATO-a uporabiti za operacije pod europskim vodstvom.
Za tu je svrhu u Brunssumu stvoren položaj direktora za operativni
menadžment. Taj general s dvije zvjezdice/ - admiral, u slučaju
potrebe trebao bi voditi jedan od triju glavnih stožera.
No ne smije se previdjeti da za taj novi korpus, koji bi trebao biti
operativan 2003., neće biti sastavljene nove dodatne jedinice.
Naprotiv, s višestrukim se odnosima podređenih i nadređenih došlo
do ruba. Po generalu Spieringu, važno je da se Europa usredotoči na
nabavu visoko tehnološkog oružja kao i suvremenih izviđačkih
sustava i sustava navođenja. Jer po njegovu mišljenju, Europa sada
ne bi bila kadra vlastitim snagama voditi operacije poput
kosovskoga rata. To se ne bi promijenilo ni ako bi u buduće prkosno
ustrajala na stvaranju stožera.
General Spiering, sada kao i prije, visoko ocjenjuje vrijednost
NATO-ova Partnerstva za mir, čijim se programom bavi posebni dio
stožera. S pogledom na razvitak na Baltiku, s nordijskim se
državama snažno surađuje. Unatoč heterogenom institucionalnom
povezivanju, postoji uska suradnja između Danske, Finske, Norveške
i Švedske u pitanjima nordijske sigurnosti. Time te države tvore
čimbenik stabilnosti u prostoru koji je od najvećega značenja za
atlantski savez. U zajedničkom djelovanju članova i nečlanova
NATO-a u svladavanju kriza, general Spiering vidi bitne značajke
novog shvaćanja saveza. Pritom ipak drži da treba promisliti da je
prijam novih zemalja u savez možda obvezan iz političkih razloga,
ali da bi - s vojnog stajališta - bio povezan s velikim naporima i
naštetio bi kakvoći" - izvješćuje novinar lista Lz.