IT-13.III.-CORRIERE-WIESEL O PAPI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. III. 2000. Elie Wiesel: No mi smo razočarani, nije govorio o holokaustu "Kao i ostali židovski svijet, i Elie Wiesel je sa žudnjom i strepnjom pratio jučerašnji papinski 'mea culpa' kojemu američki tisak već danima pridaje veliku važnost. 'Riječ je bez ikakve dvojbe o dokumentu povijesne važnosti', komentira dobitnik Nobelove nagrade za mir, preživjeli iz nacističkih logora za istrjebljenje, gdje je izgubio cijelu obitelj, a koji je uvijek smatran moralnom savješću Židova u dijaspori. 'Nijedan drugi papa prije Ivana Pavla II. nije bio toliko odvažan da prizna odgovornosti ne samo pojedinih katolika nego cijele crkve' - objašnjava 'Corriereu' sedamdesetdvogodišnji pisac čija je posljednja knjiga 'And the sea is never full' upravo izišla u Americi - 'odgovornost za strašne patnje koje su tijekom stoljeća pretrpjeli mnogi nevini muškarci i žene. Kad sam to kazao, moram dodati da dokument ne ide dovoljno daleko'. - Što želite kazati? = Da je, sudeći po njegovim riječima, hrabrost pape Wojtyle, čini se ograničena. Jesu li naša očekivanja možda bila prevelika? To je moguće. No u određenom smislu smo od njega očekivali mnogo više, u ovom posebnom trenutku njegova života i rada. Umjesto toga, prisiljeni smo zaključiti sa žaljenjem da u tekstu holokaust nije ni spomenut. Najveća i najraširenija ikada zabilježena tragedija u povijesti nema imena i završava progutana u donekle općenitom spominjanju 'židovske patnje'. - Jeste li pročitali integralni tekst dokumenta? = Da, i zaključio sam s razočarenjem da u, u razmjeru, židovsko poglavlje zauzima jedan vrlo malen prostor u odnosu na druge teme propovijedi. Želio bih da je više u središtu, da zauzima barem poneku stranicu. - Mislite li da je Ivan Pavao II. izgubio povijesnu prigodu? = Prije no što to kažem želio bih sačekati do njegova skorog posjeta Izraelu, a posebice Jeruzalemu. U sebi se još nadam da će Papa kada bude u muzeju holokausta 'Yad Vashem' i kada bude slušao imena desetaka tisuća židovske djece koje su ubili nacisti, da će samo pustiti da govori njegovo srce. Kako bi rekao ono što mnogi od nas odavno očekuju. - Odnosno? = Jasno priznanje da je kršćanska mržnja izazvala patnje Židova. I da je ta ista kršćanska mržnja poprimila mnoge i strašne oblike i, na kraju, da je upravo ta mržnja dovela do Auschwitza. - Mora li Papa napraviti još jedan mea culpa u Izraelu? = Da. Jesmo li možda previše naivni pa se nadamo da će kazati nešto i o Piu XII.? Može li krivnja šutnje toga Pape, tijekom godina smrti i prokletstva nacifašizma, biti oproštena? Wojtyla sigurno zna, mora znati, da u vrijeme krize i opasnosti šutnja ne pomaže žrtvama. Naprotiv, pomaže samo agresoru, mučitelju, krvniku. Radi toga nas, danas više nego ikad, posjet Pape Izraelu ispunjava žudnjom. - Kakav je, danas, vaš opći sud o papinstvu Ivana Pavla II.? = Smatram ga najboljim papom u povijesti Vatikana nakon Ivana XXIII., koji je svojim revolucionarnim reformama otvorio put za značajno Wojtylino djelo. Poljski papa je jako mnogo učinio u borbi protiv antisemitizma i na ponovnom šivanju odnosa sa židovskim svijetom, poglavito u ovom posljednjem razdoblju svoga života. - Mislite li da je uspio? = Naravno, odnosi između Židova i kršćanskoga svijeta nikada nisu bili čvršći i srdačniji nego danas. (...) Radi se o jednom do sada neviđenom fenomenu za koji je Ivan Pavao II. zaslužan u jako velikom dijelu." Razgovarala je Alessandra Farkas.