US WP 8. III. JASNI GLEDE ČEČENIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. III. 2000. Jasni glede Čečenije "Rusija je usred povijesne predsjedničke kampanje kao i krvave vojne kampanje u Čečeniji koja je šokirala međunarodnu zajednicu. Očito je da osobe koje u Americi kroje politiku treba da izbjegnu svrstavanje na nečiju stranu u ruskoj izbornoj politici, dok istodobno sasvim jasno izražavamo izrazite zamjerke ovom brutalnom i beskorisnom ratu. Ipak, čini se da postoji gledište kako je Clintonova vlada 'prihvatila' privremenoga predsjednika Vladimira Putina i da smo oklijevali kritizirati Rusiju zbog onoga što čini u Čečeniji. Istina je, međutim, potpuno drukčija. Američki dužnosnici, od predsjednika Clintona na dolje, Putina su opisivali kao sposobnog i energičnoga, vrsnog znalca glede važnih pitanja, otvorenog i izravnog, koji o gospodarskoj reformi ima kazati i neke pozitivne stvari, kao i o pravnoj državi i nadzoru oružja. Što je jednostavno iznošenje činjenica, ali ne i prihvaćanje. I sama sam često isticala kako je u Putinovu životopisu teško povezati dvije glavne niti. S jedne je strane bio povezivan s gospodarskim reformatorima Petrograda. S druge, veći je dio svoga života proveo u KGB-u i nadgledao čečensku vojnu kampanju masovne destrukcije. I sami ruski komentatori teško su mirili te činjenice, pitajući se želi li Putin zaista društvo izgrađeno na zakonodavnoj državi ili više voli nešto drugo - ono što sam nazvala 'redom s velikim R.' Već sam govorila o tome kako se, pokušavajući doći do konačnog zaključka o tom pitanju, ne stiže daleko - jer do konačnog odgovora ne možemo doći; jer ćemo morati suditi na osnovi onoga što Putin bude činio, ne onoga što misli; i jer je naš posao da utječemo na ono što čini, i to onime što mi činimo i govorimo. Kada je u pitanju Čečenija, jasnoća našeg stava je od ključne važnosti. Poštujemo ruski teritorijalni integritet i ne smatramo upitnom njezinu dužnost da se bori protiv terorizma na vlastitom tlu. No kada su ruska djela zahtijevala kritiku, mi ju nismo oklijevali i izraziti. Prošloga rujna, kada su, čak i prije početka rata, bombe sa zemljom sravnile dvije moskovske stambene zgrade, upozorili smo da ovaj događaj ne smije postati izgovor za ograničavanje građanskih sloboda. Kada su ruske snage u listopadu bombardirale tržnicu u Groznom, to sam nazvala 'zlokobnim i žalosnim'. Kada je vojna kampanja počela uzimati sve veći danak u civilnim žrtvama, kazali smo kako je primjena sile ruske vojske 'za svaku osudu'. Kada je predsjednik Clinton u studenom sudjelovao na summitu u Istanbulu, sukobio se s Borisom Jeljcinom, za stolom za kojim su sjedili europski čelnici, i kazao kako Rusija ovaj rat ne može smatrati samo unutarnjim pitanjem svoje zemlje. Nakon što je izvjestitelj Radija slobodna Europa, Andrej Nabitski u siječnju nestao, za njegovu smo sudbinu odgovornom smatrali rusku vladu i pozvali ju da 'prizna što se dogodilo'. U našem godišnjem izvješću o ljudskim pravima, koje je objavljeno u veljači, zapanjujuće posljedice rata su potanko iznesene. Kada je organizacija Human Rights Watch objavila izvješće o masovnim smaknućima u Groznom, pozvali smo na temeljitu i transparentnu istragu - s međunarodnim promatračima - i kažnjavanjem odgovornih osoba.(...) Čula sam optužbe da vlada ne želi kritizirati Rusiju jer se bojimo da ćemo, ako to učinimo, naštetiti budućoj kontroli oružja. Kritika koju smo u međuvremenu izrekli Rusiji dovoljno je jasna, no već i sama zamisao o postojanju takve veze zahtijeva komentar. Činjenica je da puno radimo na nadzoru oružja (zapravo, prošle smo jeseni došli do važnog sporazuma o konvencionalnim snagama u Europi, koji je potpisan na istom onom sastanku na kojemu je predsjednik Clinton izrazio svoje stajalište o ratu u Čečeniji). No izravan napad na Čečeniju bio bi u suprotnosti s američkim principima i mi to nećemo učiniti. Bez obzira na to kakvim sporazumima težili glede drugih pitanja, trebamo postići to da Rusija uvidi kako ovaj rat - a prošlotjedne ruske žrtve upućuju na to da je on daleko od svoga svršetka - mora biti riješen političkim, ne vojnim mjerama. Neshvaćanje te činjenice u Rusiji može dovesti samo do povećane međunarodne izolacije. Kako bi ovu poruku ipak prenijeli, nastavit ćemo izositi činjenice", piše Madeleine K. Albright, državna tajnica.