NJ 7.3.WELT HAVEL-ČOVJEK VAŽNIJI-DRŽAVA

NJEMAČKA DIE WELT 7. III. 2000. Čovjek, država i Bog List objavljuje prilog češkoga predsjednika Vaclava Havela o odumiranju nacionalne države. "Veličanje nacionalne države kao vrhunca svake nacionalne zajednice, kao jedinog objekta za koji se isplati ubiti ili umrijeti, pripada prošlosti. Generacije demokrata i strašna iskustva dva svjetska rata potaknuli su čovječanstvo na spoznaju da je čovjek važniji od države. U novom stoljeću većina država počet će se razvijati iz neke vrste 'kultnog objekta' u jednostavnije upravne jedinice, koje će pak biti sastavni dio složene planetarne organizacije. Ta promjena bit će popraćena opraštanjem od ideje neupletanja, dakle od koncepta po kojem sve ono što se događa u drugoj državi 'nije naš problem'. 21. stoljeće obilježit će svijet neslućeno bliske suradnje. Kako bi omogućili kooperativno oblikovanje svijeta, pojedinci ili kulture moraju jasno raspoznati svoj identitet. Moraju uvidjeti što ih razlikuje od drugih i prihvatiti činjenicu da takva drugotnost nije zapreka već doprinos globalnom blagostanju čovječanstva. Do te spoznaje moraju, naravno, doći i oni koji su skloni poistovjećivati svoju drugotnost s nadmoći. Nisam protiv institucije države per se, ali želim reći da postoji vrijednost nadređena onoj koju predstavlja država. Ta je vrijednost čovječnost. Država služi narodu, a ne obratno. Ljudska su prava nadređena pravima države. Ljudske slobode predstavljaju nerazmjerno veću vrijednost od suvereniteta države. Što se tiče međunarodnog prava, propisi koji štite jedinstvenu prirodu ljudskog života moraju imati prednost u odnosu na propise čiji je cilj zaštita države. Primjerice, vanjska politika pojedinih država trebala bi prevladati kategoriju 'nacionalnog interesa' koja je dosad više razdvajala nego povezivala naše narode. Svi mi imamo interese. To je sasvim prirodno i nema razloga da se odreknemo naših legitimnih interesa. No, postoji nešto što je nadređeno našim interesima, a to su naša načela. Načela više ujedinjuju nego što razdvajaju - ona su mjerilo za opravdavanje legitimnosti naših interesa. Načela treba poštovati i uvoditi zbog njih samih. Interese bi trebalo samo iz njih izvoditi. Navest ću jedan primjer. Ne bi bilo ispravno kada bih ustvrdio da je pravedan mir u svijetu u interesu Češke Republike. Trebao bih nastojati reći nešto sasvim drugo: nužan je pravedan mir u svijetu, a interesi Češke Republike podvrgavaju se toj nuždi. Savez čiji su članovi sasvim različite države poput Kanade i Češke Republike vodio je borbu protiv genocidnoga režima Slobodana Miloševića. Ta borba nije bila ni laka ni popularna, ali nijedan čovjek duboke sposobnosti razumijevanja ne može poreći sljedeće: bio je to prvi rat koji nije vođen u ime interesa već u ime načela i vrijednosti. U tom je smislu rat na Kosovu zapravo bio etički rat. Kosovo ne poznaje naftna polja; nijedna članica saveza nema nikakvih teritorijalnih pretenzija prema toj pokrajini. Vrijednosni savez borio se u ime čovječanstva za druge ljude. Borio se i zato što pristojni ljudi ne mogu jednostavno prekriženih ruku gledati sustavne i etnički usmjerene pokolje. Zato ljudska prava moraju imati apsolutan prioritet u odnosu na prava država. Države i savezi država poput Europske unije moraju pri svom djelovanju poštovati zakon - zakon koji je viši od zaštite državnog suvereniteta. Nadalje, moraju pri svom djelovanju poštovati ljudska prava koja artikulira naša savjest ali i drugi instrumenti međunarodnoga prava. Često sam u prošlosti razmišljao o tome zašto je čovječnost nadređena svim drugim pravima. Prava na slobodu i ljudsko dostojanstvo duboko su se ukorijenila u ovom svijetu. Postali su to što jesu samo zato što za čovječanstvo predstavljaju vrijednost koju neki čak smatraju važnijom od vlastitog života. Njihovo je djelovanje dragovoljno, oslobođeno bilo kakve prisile. Duboko sam uvjeren da se ocjenjuje istinska vrijednost, dublji smisao svih naših djela - izvan našeg dometa djelovanja, našeg utjecaja, uz blagoslov naše svijesti - tog veleposlanika vječnosti u našoj duši - ili bez njega. Kada to ne bismo osjećali odnosno kada to ne bismo podsvjesno slutili, određene stvari nikada ne bi bile postignute. Jer država je ljudski proizvod dok je čovječnost Božje djelo", ističe na kraju priloga češki predsjednik Vaclav Havel.