SAD 28.II.CSM:PROMJENE U BIH-POTPORA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. II. 2000. Bosna četiri godine kasnije: malobrojni rezultati "Na tijesnim ulicama starog Sarajeva najtraženija je roba kožna galanterija. Zajedno s pomno izrađenim pojasovima, torbama i novčanicima izloženi su - po povoljnim cijenama - i manje bezazleni predmeti - poput opasača i pojasa za streljivo. Manje od godinu dana uoči isteka vremenskoga roka, zacrtanog Daytonskim sporazumom, sklopljenim uz američko posredovanje g. 1995., ništa ne može bolje oslikati nesigurnost koja obavija budućnost Bosne i Hercegovine - usprkos 5,1 milijardi dolara zapadne pomoći. Taj sporazum, koji je zaustavio najteže oružane sukobe u Europi nakon završetka Drugoga svjetskog rata, 'prekinuo je nasilje ali ni u jednom trenutku nije zaustavio rat', izjavljuje Jacques Klein, voditelj misije UN-a u Bosni i Hercegovini. Dok međunarodna zajednica preusmjerava svoju pozornost - i svoj novac - na druge krizne točke u svijetu, Bosna se suočava s opasnošću ponovnog potonuća u kaos. Većina daytonskih ciljeva i dalje ostaje neostvarena, a neki od najvažnijih možda nikada neće biti dosegnuti, priznaju dužnosnici. Izostanak rata jedini je jasni uspjeh koji je mirovni sporazum dosad postigao. Dok međunarodne mirovne postrojbe nastoje održati red na Kosovu, a Ujedinjeni se narodi pripremaju nadzirati nesigurno primirje u Kongu, Bosna nameće sljedeću pouku: zaustavljanje sukoba tek je prvi - a katkada i najjednostavniji - među poslovima koje valja obaviti u procesu liječenja uzdrmanih društava. Deseci tisuća stranih vojnika pod vodstvom NATO-a osigurali su u okviru SFOR-a u Bosni ali 'zaostajemo u civilnoj sferi, primjerice u procesu izgradnje državnih institucija', izjavljuje Klein, bivši američki diplomat. Uz zaustavljanje oružanih sukoba među bosanskim Srbima, Hrvatima i Muslimanima, Daytonski sporazum trebao je poništiti rezultate etničkog čišćenja koje je prisililo pripadnike manjina na bijeg iz domova pod prijetnjom smrti. Nadalje, spomenuti je sporazum trebao postaviti temelje za novu, ujedinjenu zemlju. No, tek se malobrojne izbjeglice vraćaju na područja na kojima bi u slučaju povratka bile u manjini. Od ukupno 1,5 milijuna Bosanaca koji su za vrijeme rata napustili svoje domove, vratilo se njih 600 tisuća. No, nakon četiri godine neprijateljski raspoložene lokalne vlasti uspjele su se pobrinuti da broj povratnika iz redova manjine ne bude veći od 120 tisuća, a Bosna ostaje i dalje podijeljena na tri u osnovi monoetničke regije: republiku srpsku pod srpskom dominacijom, područje pod nadzorom bosanskih Muslimana i hrvatsku zonu pod dominacijom Hrvata. Dužnosnici zaduženi za izbjeglička pitanja nadaju se da će ove godine broj povratnika porasti ali napominju da se bliži trenutak istine: tko god se nije vratio kući u roku od dvije godine, vjerojatno to nikada neće učiniti. Napokon, 'ne možemo poništiti rezultate etničkog čišćenja', priznaje u privatnom razgovoru jedan viši dužnosnik. Nadalje, Bosna nije ujedinjena ni u kom pogledu. Podijeljena je na dva entiteta, stvorena Daytonskim sporazumom (...), od kojih svaki ima vlastitu vojsku, policiju, energetski i telekomunikacijski sustav i zakone. Sama federacija također je podijeljena na muslimanski i hrvatski dio - a Hrvati rijetko kada surađuju u bilo kojem pitanju. Budući da ne uspijevaju ispuniti svoju želju za odcjepljenjem i ujedinjenjem s matičnim zemljama, zagovornici čvrste linije među Srbima i Hrvatima, nositelji moći u svojim regijama,'odbacuju sve što nalikuje na Bosnu', žali se Haris Silajdžić, vodeći muslimanski političar i bivši potpredsjednik bosanske vlade. 'Arhitektonski nacrt' ujedinjene države 'nije jasan, a mnogi tesari čine sve što je u njihovoj moći kako kuća ne bi bila izgrađena', izjavljuje Klein. Sukob među etničkim političarima mjesecima je paralizirao državne institucije poput skupštine, vladinog ureda i ustavnog suda. Ipak, Wolfgang Petritsch, austrijski diplomat zadužen za nadzor mirovnog procesa, smatra da ima razloga za optimizam. 'Nadam se da će pragmatizam postupno prodrijeti u sustav. No, problem je u temlju i moramo požuriti stvari', izjavljuje Petritsch, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni. Poput mnogih bosanskih i stranih dužnosnika, i on polaže svoje nade u nedavnu promjenu vlasti u susjednoj Hrvatskoj. Nova, prozapadna vlada u Zagrebu izjavila je da više neće ohrabrivati secesionističke snove bosanskih Hrvata kao što je to činio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. No, čini se da gospodarska razina pruža manje prostora za nadu - budući da se pokazalo da je jako teško slomiti stare komunističke navike te budući da su visoki dužnosnici vladajuće stranke, kriminalne bande i državna poduzeća čvrsto povezani u gordijskom čvoru korupcije. U muslimansko-hrvatskoj federaciji privatizirano je samo 1,4 posto državnog vlasništva a Washington je u znak ljutnje otkazao svoju pomoć vladi federacije u procesu privatizacije. Nezaposlenost u federaciji iznosi oko 40 a u republici srpskoj 50 posto i nema znakova gospodarske obnove. Ostatak svijeta gubi pak strpljenje te će ove godine strana pomoć - koja je dosad podupirala ekonomiju - vjerojatno biti smanjena za polovinu. 'Vrijeme polako istječe a novca ponestaje', upozorava Tanya Domi, dužnosnica OESS-a. Takvo je stanje prouzročilo življu aktivnost među desecima međunarodnih organizacija koje pokušavaju preobraziti Bosnu u funkcionalnu državu. 'Puno ljudi u ovdašnjoj međunarodnoj zajednici govori samima sebi 'ovo je možda naša zadnja godina, hajde da vidimo što možemo učiniti', naznačuje James Lyon, ravnatelj mjesnog ureda Međunarodne skupine za krize, intelektualnog pogona sa sjedištem u Bruxellesu. 'Morate se dobro angažirati da biste se izvukli odavde', glasi trenutačno jedan od omiljenih slogana u Bosni, a Petritschev (...) je angažman zaista bio izražen. U studenom prošle godine otpustio je 22 izabrana dužnosnika, proglasivši ih opstrukcionašima, a danas izjavljuje da je spreman početi otpuštati šefove poduzeća koji zaprječuju reformu privrede. 'Poslovni menadžer može spriječiti privatizaciju i kada to bude apsolutno nužno, otpuštanje takve osobe bit će politički čin', izjavljuje Petritsch. Nametanje takvih promjena trebalo bi slijediti određenu shemu: sva glavna postignuća u okviru Daytonskog sporazuma - poput središnje banke, zajedničke valute, pogranične policije i zajedničkih automobilskih oznaka - nametnuo je Ured Visokog predstavnika kada se pokazalo da parlament nije sposoban postići suglasnost o odgovarajućim odlukama. No, vladanje ukazima zapravo je priznanje vlastitog neuspjeha, tvrdi Petritsch. 'Oni žele da radim njihov posao. Ne vjeruju sami u sebe... ali moraju se poistovjetiti s ovom državom i preuzeti vlasništvo', tumači on ponašanje bosanskih političara i birača. 'Ne budu li ljudi promjenom uvriježenog načina razmišljanja slijedili obnovu, oživljavanje ove zemlje neće biti moguće', dodaje Petritsch. Teško je ohrabrivati takav proces kada čvrstorukaške stranke, koje se hrane nacionalističkim emocijama, vladaju svim dijelovima Bosne. 'Svojim glasovima ljudi više izražavaju svoje strahove nego svoje nade', ističe Lyon. No, Petrisch smatra da se takav način razmišljanja možda ipak mijenja. 'Ljude sve više zanimaju konkretna gospodarska pitanja - razočarali su ih nacionalistički političari koji im obećaju raj, ali im ne daju ništa nužno za zadovoljavanje zemaljskih potreba', napominje Petritsch. 'Vjerujem da će se s vremenom ustaljeni načini glasovanja normalizirati. Ipak, ne očekujte brze promjene', dodaje on. Upravo je pak u tome kvaka - pozornost međunarodne zajednice u odnosu na Bosnu jenja: humanitarne organizacije povlače svoje osoblje i mnogi promatrači strahuju da će svijet prestati mariti prije no što budućnost Bosne bude osigurana. 'Brine me pitanje političke potpore. Jako je važno da ne kažemo kako ćemo 31. prosinca ove godine prestati s radom i otići', ističe Petritsch" na kraju članka Petera Forda.