DE-RU-S-POSJET-Politika NJ 16.II.-DIE WELT-RUSIJA NJEMAČKADIE WELT16. II. 2000.U potrazi za stvarnim Putinom"Na prvom susretu NATO-ova glavnoga tajnika Georgea Robertsona i Vladimira Putina u Moskvi bit će hladno i profesionalno.
Odnosi Rusije prema atlantskom savezu, centralistički organizirani u vijeću NATO-Rusija, 'miruju' od kosovskoga rata i nisu mogli oživiti pod strogim nadzorom ratnoga pohoda na Čečeniju. No oba ta događaja postupno odlaze u pozadinu. Za šest tjedana, 26. ožujka, bit će izabran novi ruski predsjednik, ali nitko ne dvoji da će se zvati Putin. Stoga je za savez i ostatak svijeta od stvarnog interesa da se gospodara koji već stoluje u Kremlju ispravno prosudi i da se ispitaju izgledi za podnošljive odnose s ruskom vlašću.Pri tomu je od pomoći pragmatizam koji se već neko vrijeme primjećuje na obje strane iza vela medijskih deklamacija - ozlojeđenost zbog Groznog, s jedne strane, nacionalistički i protuzapadni tonovi, s druge. U krugovima NATO-a kritike kavkaskoga rata suzdržanije su nego za prvog ruskog pokušaja osvajanja Čečenije 1994./96. Za gerilsku legiju islamista i
NJEMAČKA
DIE WELT
16. II. 2000.
U potrazi za stvarnim Putinom
"Na prvom susretu NATO-ova glavnoga tajnika Georgea Robertsona i
Vladimira Putina u Moskvi bit će hladno i profesionalno. Odnosi
Rusije prema atlantskom savezu, centralistički organizirani u
vijeću NATO-Rusija, 'miruju' od kosovskoga rata i nisu mogli
oživiti pod strogim nadzorom ratnoga pohoda na Čečeniju. No oba ta
događaja postupno odlaze u pozadinu. Za šest tjedana, 26. ožujka,
bit će izabran novi ruski predsjednik, ali nitko ne dvoji da će se
zvati Putin. Stoga je za savez i ostatak svijeta od stvarnog
interesa da se gospodara koji već stoluje u Kremlju ispravno
prosudi i da se ispitaju izgledi za podnošljive odnose s ruskom
vlašću.
Pri tomu je od pomoći pragmatizam koji se već neko vrijeme
primjećuje na obje strane iza vela medijskih deklamacija -
ozlojeđenost zbog Groznog, s jedne strane, nacionalistički i
protuzapadni tonovi, s druge. U krugovima NATO-a kritike
kavkaskoga rata suzdržanije su nego za prvog ruskog pokušaja
osvajanja Čečenije 1994./96. Za gerilsku legiju islamista i
generala Mashadova nisu se probudile simpatije. U Bruxellesu se od
ožujka prošle godine znalo da se Moskva priprema na novi oružani
pohod. Nejasnoće postoje o začetnicima atentata u Moskvi i
Volgodonsku u rujnu 1999. (s 300 mrtvih), jasne su naprotiv
unutarnjopolitičke koristi rata za kremaljsku stranu. No riječ
'borba za slobodu kavkaskih naroda' ovaj je put rijetko prelazila
preko usana.
Rusija se sa svoje strane u kosovarskoj aferi osjećala pritisnutom
uza zid, kao zanovijetalo izrabljena i vojno izložena velikoj
demonstraciji izvanrednoj zapadnoj tehnologiji oružja. Husarski
podvig u Prištini nije mogao pridonijeti raspoloženju. Zapadni se
savez vratio u stari neprijateljski lik, psihološki se drugo nije
moglo ni očekivati. No odgovorni su Rusi dopustili da se shvati kako
nisu toliko kratkovidni da bi 'ignorirali' ulogu NATO-a u Europi.
Osuvremenjivanje vojske opterećene materijalom, strukturom i
izobrazbom iz sovjetskoga doba je gotova stvar i provodit će se
povećanjem vojnog proračuna za 50 posto na nekih sedam do osam
milijarda dolara godišnje. Nova sigurnosna koncepcija daje
prioritet atomskom oružju, što potiče i američko-rusku raspravu o
razoružanju. U tom kontekstu neće biti jednostavno pokrenuti
Moskvu na modifikacije sporazuma o nacionalnoj proturaketnoj
obrani, koju želi Washington s pogledom na 'huljske' države.
Najnovijoj najavi američkog ministra obrane Cohena na muenchenskoj
konferenciji o sigurnosti ruski se kolega Ivanov najoštrije
usprotivio.
Pregledna tematika za Britanca Robertsona ne sadrži nikakva
iznenađenja: mnogo se toga nakupilo, razgovori opet počinju. U ovom
je trenutku važnije s kim će se Zapad suočiti poslije Jeljcina: sa
starim samovladarom - taj izraz dopušta oblik ruskog ustava -
gospodarom 'autoritarne policijske države', kako kaže liberalni
oporbeni političar Javlinski, ili gospodarstvenikom usmjerenim na
osuvremenjivanje, kako je bivši petrogradski gradonačelnik nazvao
svojeg mladog adlatusa in politicis koji se pojavio iz Njemačke,
Vladimira Putina? Slika se koleba, a to poslije 17 godina
operativne službe u KGB-u i, kasnije, na čelu hijerarhije tajne
službe, nije nikakvo čudo.
Putin je bio frontni časnik u hladnom ratu, u međuvremenu je u
drugoj polovici osamdesetih godina sjedio u drezdenskoj Angelika
ulici br. 4 s pogledom na zapadnu (vojnu) tehnologiju i NATO, što bi
danas moglo olakšati stručan razgovor. Osjeća se domoljubom, želi
jaku Rusiju i jaku državu. Takve vrline govore o karakternoj
pouzdanosti - ukoliko se ne promijene u smjeru nesnošljivosti i
agresivnosti" - piše Herbert Kremp u uvodniku lista.