FR-MONDE 13.2.RICUPERO O GLOBALIZACIJI

FRANCUSKA LE MONDE 13. II. 2000. Globalizacija na drugačiji način "G. 1926., u času kad engleski radnici prijete izlaskom na ulicu, John Maynard Keynes piše jednu od najprijepornijih knjiga svog stoljeća: u 'Kraju neupletanju' tvrdi da je nedovoljno ograničenje tržišnih snaga spriječilo pomirbu između produktivnosti i pravednosti i najavilo razdoblje gospodarske nesigurnosti i porasta političkih sukoba. On je tako pozvao da se razmisli o programu borbe protiv bijede i siromaštva, kao i o institucionalnim mogućnostima da se on ostvari. Sedamdeset i pet godina kasnije, dok su događaji iz Seattlea još svježi u našem sjećanju, imamo dojam da smo sve to već vidjeli. Već dvadesetak godina politika neupletanja raspaljuje maštu naredbodavaca na svjetskoj razini i određuje ritam svjetske gospodarske integracije. Ona je spočetka mahala obećanjem o boljoj podjeli bogatstva i ubrzanom gospodarskom rastu, napose u korist siromašnih zemalja, tvrdeći da će brzo otvaranje tržišta i jaka konkurencija dovesti do općenitog izjednačavanja razine prihoda. 'Perspektive svjetskog gospodarstva' koje je sačinio MMF i objavio 1999., pokazuju da je u desetljeću koje se završava, rast koji je započeo 70-ih, posvuda zaustavljen i da je sve nesigurniji. Istodobno, razlike u prihodima sve su veće između i unutar pojedinih zemalja, dok se nesigurnost sve više širi. Najsiromašniji su najviše pogođeni. No to nije samo problem marginalizacije. Mnoge zemlje sa srednjim prihodom polako gube mjesto na svjetskom tržištu Deseta sjednica Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvitak (UNCTAD) koja se održava u Bangkoku, prigoda je da se iskreno i otvoreno razmisli o slabostima svjetskoga gospodarstva u zadnja dva desetljeća, o smjeru kojim bi moglo krenuti to gospodarstvo i o onome što bi program rada protiv slabosti rasta, nestabilnosti i siromaštva mogao konkretno značiti. Već nekoliko godina UNCTAD svraća pozornost na stanovit broj ključnih pitanja koji su dio konkretnijeg programa koji bi jačanje integracije mogao spojiti s ubrzanjem gospodarskog rasta. Ponajprije treba poboljšati raspolaganje bogatstvima i pristup tržištu za zemlje u razvoju. Premda su se 90-ih financijski tokovi vratili u te zemlje, usredotočili su se na neka tržišta u nastanku. Osim toga, velik dio tog kapitala nije bio uložen u proizvodnju ili se pokazao odveć razdraženim. Bit će potrebna službena financijska potpora i pomoć mnogim zemljama, pa i najsiromašnijima, smanjenjem njihova duga. (...) Zatim, treba nadzirati kretanje precijenjenog kapitala. Svjetsko je gospodarstvo danas najnestabilnije od doba Drugoga svjetskog rata. Zemlje u razvoju najosjetljivije su na te udarce. Na prvo mjesto dolazi reforma svjetskog financijskog sustava. (...) Također treba ozbiljnije razmisliti o nadzoru nad tečajevima i o novim mjerama na različitim područjima, kao što je reprogramiranje duga. Napokon, zemlje u razvoju moraju također biti donekle prilagodljive u izradi i provedbi svojih politika. Zanemarivala se činjenica da se istočnoazijsko čudo napose ticalo posebnog i različitog odnosa svjetske politike prema tim zemljama. Pošto je završeno razdoblje hladnog rata, vrijeme je da se takav odnos proširi na sve oblike odlučivanja na svjetskoj razini. Ne smije biti dvojbe oko toga da su razvijene industrijske zemlje jako zainteresirane da pomognu zemljama u razvoju da napreduju, da izvoze i da postanu punopravni partneri u sklopu projekta globalizacije. No nije dovoljno pozivati se na osobnu korist, na narav tržišta. Prava je opasnost u tome što se kriza razvoja kojom se završava XX. stoljeće pretvara u krizu pravovaljanosti svjetskoga gospodarstva XXI. stoljeća. Nadoknaditi taj manjak legitimnosti sad zahtijeva odvažno vodstvo, poglavito od strane najbogatijih zemalja, kao i djelotvoran proces odlučivanja na međunarodnoj razini koji će biti participacijski. Seattle nije jedinstven događaj. Potreba za većom transparentnosti i boljom ravnotežom u raspravama danas je potvrđena. Međunarodne se ustanove moraju otvoriti brojnim nevladinim udrugama koje čine jako građansko društvo. Na tom je polju već postignut napredak. U prigodi desete sjednice UNCTAD-a želimo pokazati da je potrebna neka vrsta 'svjetskog parlamenta za globalizaciju', tj. uređena i organizirana rasprava s građanskim društvom kako bi se na temelju nagodbe postigao konsenzus. Taj parlament za globalizaciju trebao bi biti jedna među zadaćama različitih ustanova, sukladno njihovim ovlastima glede ljudskih prava, okoliša, socijalnih pitanja i zapošljavanja, i morao bi nastojati da dade drugo rješenje za ulične prosvjede, što bi pokazalo da vlade i međunarodne udruge vode računa o opravdanim brigama i strahovima običnih ljudi diljem svijeta", piše Rubens Ricupero, glavni tajnik UNCTAD-a.