SL. DELO 29. I. MESIĆEV PORTRET

SLOVENIJA DELO 29. I. 2000. Stjepan 'Stipe' Mesić Veso Stojanov u Portretu tjedna opisuje Stjepana Mesića, a počinje tvrdnjom da bi se Mesića moglo opisati kao mačka koga su u njegovoj dugoj političkoj karijeri (netom po diplomi pravnika predsjednik općine Orahovica) stalno bacali u zrak, a on se uvijek dočekao na sve četiri. "(...)Ljudi, koji su nakon devetogodišnje autokratske vladavine Tuđmana i HDZ-a, koja je Hrvatsku ne samo gospodarski bacila na koljena nego i međunarodno usamila, raširenih su ruku primili političara koji je jedini znao reći bobu bob. Nakon dugih godina hadezevske ljeporječivosti o uspješnosti njihove politike koju stanovnici Hrvatske, osim izabranih pojedinaca, u svojim novčanicima nisu nikad osjetili, našao se Stipe Mesić koji je oštrim i izravnim kritikama 'do gola' razotkrivao sve slabosti prošle vlasti, uključujući poimenično krivce za krađu društvenog imetka u doba hrvatske privatizacije. Prodirući prema vrhu, Mesić se, koji je doduše veoma sposoban govornik sa smislom za humor, nije branio ni od veoma populističkih pristupa. Za nastupa je govorio ono što su ljudi željeli čuti. A to je bila oštra najava obračuna s onima koji su omogućili krađu bogatstva, zatiranje ljudskih prava, mafijaške veze vlasti i poduzetnika, prelijevanje novca iz Hrvatske u Hercegovinu i slično. Među inim je najavio da će kriminalce i lopove poslati u zatvor, a Hercegovce naučiti da počnu živjeti od vlastitoga rada. Neobična Mesićeva karizma u Hrvatskoj rodila se dakle u naručju sadašnjega vala oduševljenja naših južnih susjeda nad rušenjem autokratske odnosno totalitarne vlasti Franje Tuđmana i njegova HDZ-a. U etapi kolektivne euforije u kakvoj su sada Hrvati, njegovi birači - a tih je u prvom krugu bilo čak 41 posto - nisu mogli trijezno analizirati njegove nastupe, a kamoli biti oprezniji prema nizu njegovih proturječnih izjava. Jer na jednoj je strani Mesić obećavao da će se osobno zauzimati za bitno smanjivanje velikih ovlasti koje hrvatski Ustav daje predsjedniku, a na drugoj je široke ruke dijelio obećanja da će sve nove gospodarske poduzetnike poslati u zatvor, Hrvatima u Hercegovini zatvoriti slavinu s novcem, o čemu u parlamentarnoj demokraciji što bi imala postati Hrvatska, naravno ne može i ne smije odlučivati predsjednik. Ili, recimo, njegove najave da će kao predsjednik biti onaj jezičac na vagi koji će nadzirati parlament i rad vlade. Naravno, njegovi suparnici, posebno Dražen Budiša, s kojim će se 7. veljače sukobiti u drugom krugu, to nisu previdjeli i počeli su Mesića oštro napadati. I njegovi kasniji ispravci i objašnjenja - da je tobože u nastupima u kojima je najavljivao da će biti predsjednik jezičac na vagi, imao u mislima samo slučaj kriznih stanja - među ozbiljnim analitičarima nisu uklonile nesigurnosti, neće li se Mesić kao predsjednik uistinu ponašati kao svemogući predsjednik. Što bi naravno moglo bitno omesti proces demokratskih promjena u Hrvatskoj. Nezahvalno je najavljivati hoće li Mesiću do drugoga kruga uspjeti i dalje jahati na valovima oslobađajućega oduševljenja hrvatskih birača i s populizmom ipak dosegnuti željeni cilj. Oko njega se skupljaju prijeteći olujni oblaci koji mu to svakako mogu zapriječiti. Posebno opasni mogli bi biti nerazjašnjeni izvori financiranja njegove kampanje, osobito doznake koje da je Mesić dobio od nekih novodobnih hrvatskih bogataša. Dakle od onih kojima je u kampanji najavio budućnost iza rešetaka. Bude li hrvatskom tisku koji sada trijumfira u novostečenoj slobodi uspjelo iskopati kakvu prljavu zakulisnu pojedinost o vezama između Mesića i omraženih poduzetnika neće mu ni humor, ni narodski jezik, ni populizam puno pomoći. No, vratimo se na početak i ponovimo: Mesić je stari politički mačak."