ES-E-INTEGRACIJE-Politika-Parlament ES-PAIS-27.1.UVODNIK - ŠIRENJE EU ŠPANJOLSKAEL PAIS27. I. 2000.Institucije za 28 članova"Reforma europskih institucija koju predlaže Povjerenstvo EU pod Prodijevim vodstvom ide u dobrom smjeru.
Institucije koje su zamišljene za šest prvih članova, proširile su se koliko su mogle. Kad bi se sad povećao broj članova s 15 na 28, o čemu se razmišlja, zakrpe ili prilagodbe više ne bi bile dovoljne. Ipak, moramo se bojati da će na konferenciji vlada o toj reformi sporazuma, koja počinje 14. veljače, dominirati konzervativizam te da će se smanjiti razmjerno ambiciozni prijedlozi Povjerenstva. Velikodušno širenje neće pratiti dovoljno opsežna institucionalna reforma što će izazvati ozbiljne probleme u daljoj ili bližoj budućnosti.Između minireforme i 'big banga', Povjerenstvo EU bira sredinu. Ono predlaže da se zadrži pravo na nacionalni veto u ključnim pitanjima poput izmjena sporazuma, institucionalnih reforma ili, što je najspornije, u području fiskalnog usklađivanja ili socijalnog osiguranja. Donošenje odluka većinom ograničilo bi se uglavnom na nove sektore međunarodne trgovine.
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
27. I. 2000.
Institucije za 28 članova
"Reforma europskih institucija koju predlaže Povjerenstvo EU pod
Prodijevim vodstvom ide u dobrom smjeru. Institucije koje su
zamišljene za šest prvih članova, proširile su se koliko su mogle.
Kad bi se sad povećao broj članova s 15 na 28, o čemu se razmišlja,
zakrpe ili prilagodbe više ne bi bile dovoljne. Ipak, moramo se
bojati da će na konferenciji vlada o toj reformi sporazuma, koja
počinje 14. veljače, dominirati konzervativizam te da će se
smanjiti razmjerno ambiciozni prijedlozi Povjerenstva.
Velikodušno širenje neće pratiti dovoljno opsežna institucionalna
reforma što će izazvati ozbiljne probleme u daljoj ili bližoj
budućnosti.
Između minireforme i 'big banga', Povjerenstvo EU bira sredinu. Ono
predlaže da se zadrži pravo na nacionalni veto u ključnim pitanjima
poput izmjena sporazuma, institucionalnih reforma ili, što je
najspornije, u području fiskalnog usklađivanja ili socijalnog
osiguranja. Donošenje odluka većinom ograničilo bi se uglavnom na
nove sektore međunarodne trgovine.
Radi uspostave nove ravnoteže u sustavu glasovanja u Vijeću
ministara, koji uzastopno širenje okreće u korist malih zemalja,
podupire se sustav obične većine, država i naroda koje one
predstavljaju, što je razuman i jasan temelj za pregovore. Predlaže
se i to da se što više olakša mogućnost da ograničen broj država
odluči provesti dublju integraciju od ostalih koje žele sporiji
ritam. Ono što se počinje nazivati 'pojačanom suradnjom' osnovni je
element opstanka EU koja bi imala gotovo trideset članova i više od
500 milijuna stanovnika. To jamči mogućnost napretka malobrojnima
koji će, na kraju, povući i ostale. Što se tiče budućnosti samoga
Povjerenstva, ono ostavlja otvorenu mogućnost izbora između tijela
u kojemu bi bilo 20 povjerenika (znači, manje nego država) ili
tijela u kojemu bi svaka država imala svog povjerenika i u kojemu bi
najveće ovlasti imao njegov predsjednik, iako nije predloženo da
bude izabran u Europskom parlamentu. Ali ipak sugerira mogućnost
europskih lista, odnosno, istih za svaku državu, na izborima za
Europski dom.
Razvodnjavanje EU uzrokovano moralnim i povijesno nužnim
zemljopisnim širenjem, može se izbjeći samo čvršćom integracijom.
No, nedavne kritike Jacquesa Delorsa, jednoga od 'očeva' ove
Europe, i dalje vrijede: europski čelnici i dalje odbijaju
zamisliti kakav se zajednički projekt nazire za takvu EU od 27 ili
30 članova. Institucionalna rasprava skriva nepostojanje
političke rasprave o ciljevima Unije. Znači, ovi pregovori o
institucionalnoj reformi tako su teški zato što se u njoj gube
velike ovlasti država i institucija, bez obzira je li riječ o
mogućnosti napretka ili blokade.
Iz dana u dan 'velike' države sve više oklijevaju u reformi koja bi
išla dalje od onoga što je neriješeno od amsterdamskog sporazuma:
glasovi i povjerenici. Ali u drugim pitanjima poput 'pojačane
suradnje' ili proširivanja odluka koje donosi većina, čudi
zatvorenost Aznarove vlade koju, kako je postalo jasno na
španjolsko-portugalskom sastanku na vrhu održanom u Salamanki, ne
dijeli s Portugalom, koji ovo polugodište predsjeda Vijećem EU pa
tako i Konferencijom vlada. Vlada želi Španjolsku svrstati među
'velike', ali istodobno sačuvati ugled 'države koja podupire
koheziju'. Znači, primati i utjecati. Dva cilja koja će biti sve
teže pomiriti u proširenoj EU", piše uvodničar.