IT-FR-DE-integracije-afere IT-25.I.-AVVENIRE-CARACCIOLO O KOHLU ITALIJAAVVENIRE25. I. 2000."Osovina Pariz-Bonn je vjerojatno postojala - prevladali su europski motivi""'Pretpostavka (kojoj prave razmjere, i samo postojanje, tek treba
potvrditi) o tajnoj financijskoj potpori Mitterranda Kohlu ne čini se neosnovanom. Potvrđuju je i motivi međunarodne politike i osobni motivi, odnosno odnos između dvojice čelnika, premda ne smatram da su oni bili glavni'. To je, ukratko, ocjena Lucia Caracciola, direktora 'Limesa', o skandalu njemačke korupcionaške afere koja riskira postati i francuska, sve u svemu, europska.- Krenimo od takozvane 'visoke politike'. Je li možebitnu tajnu pomoć Mitterranda Kohlu diktirala povijesna tendencija stvaranja francusko-njemačke osovine u Europi?= Od prilike se može reći, imajući na umu i uspone i padove, da se ta tendencija potvrdila poglavito u ovom poslijeratnom razdoblju, poglavito u Francuskoj, u perspektivi stvaranja Europske unije. Treba, međutim, odmah dodati da Francuska i Njemačka jesu imale jednu iskrenu sklonost Europi, no koja je ipak davala prvenstvo nacionalnim interesima. U krajnjem primjeru bi kazali da su se
ITALIJA
AVVENIRE
25. I. 2000.
"Osovina Pariz-Bonn je vjerojatno postojala - prevladali su
europski motivi"
"'Pretpostavka (kojoj prave razmjere, i samo postojanje, tek treba
potvrditi) o tajnoj financijskoj potpori Mitterranda Kohlu ne čini
se neosnovanom. Potvrđuju je i motivi međunarodne politike i osobni
motivi, odnosno odnos između dvojice čelnika, premda ne smatram da
su oni bili glavni'. To je, ukratko, ocjena Lucia Caracciola,
direktora 'Limesa', o skandalu njemačke korupcionaške afere koja
riskira postati i francuska, sve u svemu, europska.
- Krenimo od takozvane 'visoke politike'. Je li možebitnu tajnu
pomoć Mitterranda Kohlu diktirala povijesna tendencija stvaranja
francusko-njemačke osovine u Europi?
= Od prilike se može reći, imajući na umu i uspone i padove, da se ta
tendencija potvrdila poglavito u ovom poslijeratnom razdoblju,
poglavito u Francuskoj, u perspektivi stvaranja Europske unije.
Treba, međutim, odmah dodati da Francuska i Njemačka jesu imale
jednu iskrenu sklonost Europi, no koja je ipak davala prvenstvo
nacionalnim interesima. U krajnjem primjeru bi kazali da su se
slagale u pogledu načela, no imale su olovne noge kada bi se prešlo
na konkretno. Ne zaboravimo, primjerice, da se Mitterrand dugo
protivio njemačkom ujedinjenju. I da se Kohl dugo opirao francuskim
pritiscima prije nego je prihvatio euro.
- Ipak se na kraju stanje deblokiralo. A možda, djelomice, i zbog
osobnog poštovanja koje je, u međuvremenu, nastalo između dvojice
čelnika.
= Sigurno je da su u određenoj mjeri utjecali i osobni odnosi.
Uostalom prethodno su srdačne odnose imali Giscard D'Estaign i
Helmut Schmidt, s izokrenutim stranama: Giscard je bio s desnice, a
Schmidt socijaldemokrat... To je neka vrsta tradicije, koja se
danas nastavlja, premda s manje topline, između Chiraca i
Schroedera. No ustrajem: prvo politika (odnosno, Europska unija
kao primarni interes obje zemlje), potom osobni odnos.
- Možemo kazati i da u politici programi, posebno oni širokih i
važnih dosega, znače više od zastava, stranačkih pripadnosti.
= Da. Poznato je da je Mitterrand smatrao njemačke
socijaldemokratske čelnike neodovoljno pouzdanima, barem na
europskom planu.
- I to čini vjerojatnom pretpostavku o financijskoj pomoći Kohlovoj
predizbornoj kampanji, koliko god se činilo da se radi o razmjerno
skromnim iznosima.
= Kada bi bilo tako, očit bi bio nerazmjer s 'talijanskim slučajem',
koji nas je naviknuo na goleme svote, i na oblike podmićivanja i
osobnog bogaćenja, u što Kohl nije uključen. Međutim, moglo bi se
raditi i o vrhu ledenoga brijega. U svakom slučaju, to ne mijenja
pozitivan sud o rezultatima Kohlova djelovanja. (...)", piše Elio
Maraone.