FR MONDE 19.1.RAZGOVOR S DELORSOM

FRANCUSKA LE MONDE 19. I. 2000. Jacques Delors napada strategiju proširenja Europske unije Eric Le Boucher i Laurent Zecchini razgovarali su s bivšim predsjednikom Europskoga povjerenstva Jacquesom Delorsom o proširenju Europske unije: " - Na susretu na vrhu u Helsinkiju petnaestorica su dala novi poticaj proširenju Europske unije. Ona će na koncu imati nekih dvadeset sedam članova uz, vjerojatno, Tursku. Nije li taj proces prebrz: neće li preveliko proširenje dovesti do slabljenja europske integracije? = To je opasno ubrzavanje koje se ne da izbjeći. No dvojba između proširenja i produbljivanja je stvarna. Naša je povijesna zadaća ujediniti Europu, dakle, pružiti ruku zemljama koje su europske koliko i mi, ali znamo, s obzirom na prethodna proširenja, da bi projekt tako mogao oslabiti. Zato je vrlo važno razlikovati geopolitički od čisto političkog pristupa. Podupro sam predsjednika Mitterranda kada je pod konac 1989. iznio prijedlog o europskoj konfederaciji. Bio je to dobar predosjećaj koji, na žalost, nije urodio plodom. Bili smo skloni da kandidate ne promatramo kao čimbenike, već kao obične moguće korisnike prednosti gospodarskoga prostora. Tu smo pogriješili. Geni europske povijesti su u Budimpešti, Varšavi i Pragu, koliko i u Parizu, Londonu i Rimu. Ne smijemo imati paternalističku predodžbu o zemljama koje i nakon četrdeset godina totalitarizma žele graditi Europu kao i mi. Mi u njih izazivamo osjećaj frustracije tražeći - s pravom - da ispune uvjete za ulazak na veliko zajedničko tržište, ali im istodobno moramo otvoriti vrata na temelju dosljednijeg političkog dijaloga. - Otkud taj osjećaj frustracije? = Odatle što nismo znali razlikovati političke od gospodarskih mjera. Dakako, potrebno je vrijeme da bi uspjela integracija gospodarskoga tipa, koja od tih zemalja zahtijeva otvoreno tržišno gospodarstvo i uključivanje u njihovo zakonodavstvo svih stečevina Unije, tj. dokumenata na nekih šezdeset tisuća stranica! Ipak, ako je izgradnja Europe naša povijesna zadaća, ne vjerujem, protivno onome što tvrdi Europsko vijeće, da će ta Europa s dvadeset sedmoricom, sutra s tridesetoricom i tridest dvojicom, kada se mir vrati na Balkan, moći imati tako ambiciozne zadaće koje su utvrđene Maastrichtskim sporazumom. Naprotiv, ta zajednica može stvaranjem velikog gospodarskog prostora, slobodnom trgovinom, češćim susretima između naroda i dužnosnika, pridonijeti boljem razumijevanju među narodima. - Vidite li u tome neku vrstu devalvacije Europe ili barem ograničenje njezinih ambicija? = Ne, stvaranje zajednica može biti velik povijesni uspjeh u geopolitičkom smislu, jer omogućuje uspostavu veze između slijepe globalizacije, prepuštene samo zakonima tržišta i kapitala, s jedne strane, i samih naroda, s druge. No nužno ćemo se udaljiti od političke Europe kako su je odredili tvorci Europe. Ja, dakle, ne glasujem za produbljivanje, a protiv proširenja ili obratno, već kažem da želimo li nastaviti produbljivanje, moramo omogućiti prethodnici da pođe dalje i ispuni ambiciozne zadaće Maastrichtskoga sporazuma. - Dolazimo do načela 'pojačane suradnje'? = Ne, pojačana suradnja ne može uspjeti. Ponajprije zato što neka zemlja može uložiti veto i što se, s druge strane, pojačana suradnja ne primjenjuje na čitav sporazum iz Maastrichta. Želimo li i dalje ići za ciljem političke Europe, treba prethodnici omogućiti da stvori ono što ja zovem 'savezom država-nacija', jer ne vjerujem da su države osuđene da nestanu. Taj plan mora biti predmet posebnog, zahtjevnijeg i jasnijeg sporazuma. Ne slažem se s uobičajenim mišljenjem prema kojemu uspješan postupak proširenja na šest ili devet država može biti dobar i za proširenje na dvadeset sedam ili na trideset. - Kako zamišljate taj savez država-nacija? = Mislim da on mora dovesti do gospodarskoga i monetarnog ujedinjenja koje će se produbiti putem bolje suradnje gospodarskih politika, do zajedničke obrane, zajedničkog djelovanja na polju vanjske politike, napokon do stvaranja prostora sigurnosti za građane, što je sve važnije pitanje jer nije samo riječ o sigurnosti u smislu javnog reda ili kaznenih djela, već i o prehrambenoj sigurnosti što će dodatno osnažiti naše prijedloge na svjetskoj razini. - Petnaestorica su u Helsinkiju odgodila veliku reformu europskih ustanova koja je conditio sine qua non proširenja... = Da, zato što nisu htjeli postavljati pitanje koje izaziva ljutnju i podjelu: 'kakav bi mogao biti naš zajednički projekt kada nas bude trideset? Uostalom, kakav je naš postojeći projekt s petnaestoricom?' Na susretu Europskoga vijeća u Lisabonu 1992., Povjerenstvo je upozorilo da se prenagljuje s novim proširenjima. No, pod utjecajem nekih šefova vlada, i dalje se nastavilo s ubrzavanjem. Danas već imamo osjećaj da su naše ustanove neprilagođene Europi s petnaest članica. A tek s trideset... - Nakon Helsinkija, predsjednik bruxelleskoga Povjerenstva Romano Prodi predložio je da se pokrene velika rasprava o granicama Europe... = To je pitanje vrijedno milijun eura! Ono je nerješivo. Zato predlažem da se geopolitički pristup udruži s političkim. U prvom slučaju, mislim da bi Ukrajina mogla sudjelovati: vrlo je bliska nama, puno trpi i teško se oslobađa tutorstva koje ju koči. No ne želim se upuštati u pogibeljnu i bezizlaznu raspravu na temu 'gdje su granice Europe?'. (...) - Nije li proturječan sam izraz savez država-nacija? = Od sustava saveza preuzeo sam dio koji omogućuje da se prati tko što radi, dakle građani se mogu očitovati o onome što po njihovu mišljenju ne odgovara ovlastima koje su dali svojim čelnicima. Od povijesti sam preuzeo to da države-nacije moraju opstati. Sustav unije koji trenutno nazaduje, omogućuje da se pomiri ovo dvoje. On se sastoji u tomu da se omogući dobar rad trokuta koji čine Europski parlament, Ministarsko vijeće koje odlučuje i koje je zakonodavac zajedno s Parlamentom i Povjerenstvo, tijelo koje iznosi prijedloge i provodi odluke. Kada trokut dobro radi, svi su zadovoljni, budući da Europskom vijeću dolaze samo važna pitanja. No već nekoliko godina vlada nepovjerenje prema Povjerenstvu, pa dolazimo u situaciju da Europsko vijeće djeluje kao G7! Posljedica toga jesu mahniti dnevni redovi, preduga priopćenja, zbog čega, uz iznimke kao što je obrana, Europa ne može ići naprijed. Kada se načelo Unije ne poštuje, Europa se sapleće o izjave o namjerama koje ne prati konkretno djelovanje. - Kako pomiriti to načelo Unije s tzv. demokratskim deficitom u Europi, činjenicom da su građani sve sumnjičaviji prema odlukama Unije? = Treba primjenjivati načelo supsidijarnosti, tj. ne baviti se na europskoj razini pitanjima koja se bolje rješavaju na državnoj i lokalnoj razini. Također vlade moraju promijeniti ponašanje prema javnosti. Svi su upali u tu zamku: da ne bi bilo ljutnje, ne samo da se ne postavljaju prava pitanja, već se postupa tako da svatko može reći 'uspio sam'. Napokon, ustanove bi se trebale približiti građanima i učiniti Europu jasnijom."