RFI 17. I. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 17. I. 2000. Pregled tiska 'Tko je ubio srpskoga krvnika' i 'Smrt srpskoga čistača', naslovi na prvim stranicama 'Le Figaroa' i 'Liberationa' uvjerljivo govore o velikom zanimanju francuskih medija za smrt Željka Ražnatovića Arkana. Tekstovi u spomenutim novinama su opširni, u njima se nalaze opisi burnog Arkanova života koji nabrajanjem njegovih mnogobrojnih nedjela i zločina zauzimaju najviše prostora. Međutim ni jedan od listova ne zaboravlja poseban naglasak staviti na odnos Arkana i vlasti. Novinar 'Le Figaroa', Patrick de Saint-Exupery, razmatra posebno odnos Arkana i jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića. Njih dvojica su se dobro znali. Uspon Arkana, nitkova bliskog jugoslavenskim tajnim službama koji je počeo kao vlasnik slastičarne, da bi dostigao status jednog od najbogatijih srbijanskih poslovnih ljudi, ne može se objasniti drukčije nego činjenicom da je uživao zaštitu moćnih. Na pogrebu šefa policije Radovana Stojičića, ubijenog 1997., Arkan i Milošević stajali su nedaleko jedan od drugoga, o čemu svjedoči jedna fotografija. Ubojstvo Stojičića, kao i ovo Arkana, nisu naime osamljeni slučajevi. Ubojstvo Arkana, međutim, označava početak nove etape. Posljednjih godina Beograd je vodio ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, kako je u 'Le Figarou' napisano, posvuda gdje je to bilo moguće. Lišen mogućnosti da negdje drugdje započne još jedan rat Milošević, protiv kojeg je haaški sud podigao optužnicu, a za koga ne vrijedi tzv. medicinski imunitet, morat će nekako očuvati svoju budućnost. Kako? Uklanjanjem onih koji možda znaju previše i prisvajanjem njihova plijena, ističe novinar 'Le Figaroa'. Njegov kolega u 'Liberationu' svoj članak započinje konstatacijom da je ubojstvo Arkana u Jugoslaviji izazvalo pravi šok. Evo što još možemo o tome pročitati u 'Liberationu': Ubojstvo Arkana potiče na postavljanje brojnih pitanja o izvršiteljima i o naručiteljima zločina. Jedno od pitanja jest je li Arkan postao i previše nezgodna osoba za režim Slobodana Miloševića. Svi u Beogradu misle da je ubojstvo Arkana politički zločin, iako zasad ništa ne može potvrditi opravdanost te pretpostavke. Nebojša Čović, nekadašnji gradonačelnik Beograda, čije riječi prenosi novinar 'Liberationa', kaže da je Srbija zemlja u kojoj je bolje ne iznositi tvrdnje koje se ne mogu provjeriti. Što se tiče Arkana, sve izgleda logično. Niti jedna sredina mu nije bila strana. Ni svijet politike, ni svijet ekonomije, ni športa, ni, dakako, svijet organiziranog kriminala. Ubojice su zasigurno iz jedne od tih sredina, kaže Čović. Novinar 'Liberationa' dalje ističe da je u zadnje vrijeme Arkan živio u sjeni svoje supruge, Svjetlane Veličković, pjevačice novokomponirane glazbe. Neki zapadni diplomati pričali su da je Arkan pokušavao ishoditi nekakav politički azil i da je čak pokušavao pregovarati s haaškim sudom, nudeći se za svjedoka, piše novinar 'Liberationa'. Rusija je već duže vrijeme jedna od glavnih tema u francuskom tisku. Opisuje se propali pokušaj ruske vojske da brzo i bez velikih gubitaka slomi otpor Čečena. U četiri mjeseca, piše dopisnik 'Le Figaroa' iz Moskve, ruska vojska je od sukoba u Čečeniji napravila bajku sa sretnim završetkom, koju je putem medija stalno prepričavala svim Rusima. Vojni čelnici su objašnjavali da su izvukli pouku iz prvoga rata i da više nikada neće doživjeti poraz u borbama protiv čečenskih boraca. Jedina od dobrih vijesti, nakon petogodišnjih kaosa i neuspjelih reforma, i stanovništvo Rusije je povjerovalo u preporod ruske vojske. Međutim, sadašnje osvještavanje je bolno. Od konca prosinca, a pogotovo od 9. siječnja, kada su čečenski borci izvršili dva protunapada, ruska vojska više nije toliko sigurna u sebe. Mit o brzom ratu bez žrtava se urušio, ustupivši mjesto realnosti partizanskoga ratovanja, koje, uzevši u obzir iskustva iz Afganistana i prvoga sukoba u Čečeniji, za Ruse ne znači ništa dobro. 'Liberation' također iznosi ocjenu da je pred ruskom vojskom u Čečeniji mračna perspektiva, Nakon tromjesečnih borba najveći neprijatelj Rusa u Čečeniji je vrijeme koje nezadrživo prolazi. Vojnici su iscrpljeni, a vlasti u Moskvi ih zbog pomanjkanja snaga ne mogu zamijeniti, što znači da Rusija ne može izdržati dugotrajni rat, zaključuje 'Liberation', koji u osvrtu prenosi mišljenja vojnih stručnjaka. Jedan od njih objašnjavajući kaže da bi se zadržalo na terenu oko 100 tisuća vojnika, koliko ih sada Rusija ima trenutačno u Čečeniji, mora se raspolagati u pozadini sa još 200 tisuća. Ruske snage toliko uvježbanih ljudi nemaju. Dakle, jedino što stožer može učiniti u tom pitanju jest da sadašnje postrojbe zamijeni novima, odmorenima, ali slabo uvježbanima. Očito Rusija mora pokušati dobiti rat u relativno kratkom vremenu s postojećim snagama, ili usporiti ritam kako bi se njezini vojnici u Čečeniji odmorili. Novinar 'Liberationa' također ističe da se ne treba zavaravati činjenicom da ruske snage broje ukupno 1,1 milijun vojnika, iz jednostavnog razloga jer veliki broj postrojba zbog nedostatka financijske potpore nije operativan. (RFI)