RDW 14. I. SLOBODNA TRGOVINA

NJEMAČKI RADIO - RDW 14. I. 2000. Zaštita slobode tržišne utakmice u posljednjim desetljećima poprimila je sasvim druge i zadaće i dimenzije: s jedne strane, područja slobodne trgovine više nisu nacionalne države nego unije ili čitav planet u sklopu Svjetske trgovinske organizacije. A i poduzeća koja se nadziru već su odavno multinacionalni divovi tako da je teško čak i formalno odrediti gdje im je glava - sjedište tvrtke, a gdje rep - područje na kojemu djeluju. Zato je i uloga nacionalnog zaštitnika slobodne tržišne utakmice, njemačkog 'Bundeskartelamta' - doslovno prevedena kao Savezni ured za kartele, danas drukčija nego što je bila kada je osnovan, 1959. Prošle se godine preselio u obratnom smjeru od njemačke vlade, iz Berlina u Bonn, a ovog je četvrtka na njegovo čelo nakon Dietera Wolfa došao i nov upravitelj, Ulf Boege. Već na proslavi primopredaje dužnosti nije se mogao zaobići prigovor da se njemački Bundeskartelamt pored Europskoga povjerenstva za zaštitu tržišne utakmice zapravo pretvorio u bezuboga tigra, koji može prijetiti, siliti, slati opomene, ali koji na kraju krajeva može samo gledati sa strane kako se koncentrira poduzeće i kako iz toga proizlaze ograničenja na štetu potrošača. Takvo je mišljenje osporio i njemački ministar gospodarstva, Werner Mueller, koji je također bio na svečanosti: = Ova institucija, doduše, ne može donositi nikakve kaznene presude, ali raspolaže sa spektrom novčanih kazna. A kako su te globe u slučaju potrošača štetni dogovori proizvođača oko cijene ili područja djelovanja prilično visoke, tako da ih baš nitko ne može platiti iz priručne blagajne, za to se pobrinuo i prethodni upravitelj ovog ureda. A te globe doista mogu biti bolne - na primjer 300 milijuna maraka koliko su morala platiti poduzeća u transportu betona proteklog studenog, a koja su se međusobno dogovorili o svojoj cijeni. A na taj način ugrožavaju slobodnu utakmicu i neovisno utvrđivanje cijena, a što je odlučujući čimbenik u tržišnom gospodarstvu. Svima je i jasno da posebnu pozornost zaslužuje koncentracija poduzeća i u zemlji i u međunarodnim relacijama, kaže Mueller: = Prema najnovijim istraživanjima, 1999. je u čitavom svijetu za preuzimanje pojedinih tvrtki isplaćeno 4 bilijuna dolara. Samo godinu dana prije toga, to je još bilo 2,4 bilijuna. U tom golemu porastu naravno da se postavlja pitanje što tjera poduzeća na fuziju i koju ulogu u tome treba imati država. Nije pitanje ovog ureda je li je neka fuzija unosna niti ima li smisla - to je posao uprave poduzeća i nitko ih ne može spriječiti da katkad donesu i pogrješne odluke. Ali ako takva fuzija kao svoju posljedicu donese opasnost za slobodnu tržišnu utakmicu - to je posao i za nacionalne zaštitnike tržišne utakmice. Ali i za međunarodne institucije, koje su danas ipak tek nadopuna nacionalnim institucijama - a ne obratno. Ministar Mueller je to objasnio: = Danas težiti svojevrsnom svjetskom uredu za zaštitu slobodne tržišne utakmice nema nikakvoga smisla. Ali ono što sigurno trebamo jest međunarodni pravilnik. A važno je i za mene i za naše partnere u Europskoj uniji da već u sljedećem krugu pregovora WTO-a dođe do začetka međunarodnoga propisa o tržišnoj utakmici. (RDW)