SL 12.I.DELO-KOMBI I VREĆE ZA SPAVANJE

SLOVENIJA DELO 12. I. 2000. Kombi i vreće za spavanje "U blizini razvikanog Zavrča opet je bio nekakav 'incident'. Tri Slovenca, među njima profesionalni vojnik Slovenske vojske, ilegalno su prešli državnu granicu, hrvatska ih je policija ulovila i, dakako, morali su se braniti pred tamošnjim sucem za prekršaje. Družina je navodno sa sobom imala najsofisticiraniju vojnu opremu: svjetiljke, vreće za spavanje i čak napravu za promatranje. Usput - takve se naprave mogu kupiti u svakoj boljoj trgovini optičkih naprava. I još glupo pitanje: kako su ta trojica kanili spavati u dvije vreće? Kako bilo, kad bi se nešto takvo dogodilo na norveško-švedskoj ili češko-njemačkoj granici, sve skupa bi svršilo na šalama koje bi zbijali u okolnim vojarnama. Na granici između Slovenije i Hrvatske očito se događa nešto posebno: najprije nam susjedi zaplijene vozilo s najkompliciranijim prislušnim napravama, zatim nam tamo pronađu obavještajca Slovenske vojske s fotoaparatom, a sada nam plijene čak i svjetiljke i vreće za spavanje. Očito samo naši dečki imaju smolu, jer Hrvatima se ne događa ništa, iako ulaze više kilometara na slovensko područje. Hrvatski su policajci tako legitimirali začuđene slovenske subjekte zapravo na kućnom pragu, a naša ih je policija samo ljubazno upozorila i uputila natrag na svoju stranu. I kad smo već kod toga: zašto susjedi ne vrate razvikani kombi? Kad je na vrhuncu hladnoga rata sovjetski pilot prebjegao u Japan s tada najbržim zrakoplovom na svijetu, MIG-om 25, Japanci su (a naravno i Amerikanci) zrakoplov najprije dobro razgledali i za nekoliko su ga dana vratili. Kako dakle gledati na to da najviši slovenski časnici nazdravljaju s hrvatskim kolegama kojima ni na pamet ne pada vratiti ono što nije njihovo? Ili je u svemu skupa posrijedi nešto posve drugo? Tri slovenska subjekta na hrvatskoj strani granice, sa svjetiljkama i noćnim dalekozorima ili bez njih, to je posve opskuran 'incident' koji po logici stvari ne zaslužuje ni vijesticu u novinskim crnim kronikama. No ako se sjetimo kombija, nedavne krađe oružja u postojnskoj vojarni i još ponečega, što je ovako ili onako povezano s ponašanjem najslavnije vojske u Sloveniji, treba se malo zamisliti. Slovenskoj se vojsci stalno nešto 'događa', kao nekom nespretnjakoviću kojega svako malo ulove spuštenih gaća. Svoje bizarne pogrješke ne zna prikriti (kao svaka iskusna vojna družba, zajedno s pokojnom JNA), a kamoli da bi se zatim znala pred javnošću barem koliko toliko inteligentno obraniti. (...) Ne zaboravimo: barem dvije trećine zasluga za slovensko osamostaljenje pripadaju resorima unutarnjih poslova i obrane, Bavčaru i Janši, dakle dvama 'državotvornim' ministarstvima. Sada su baš ti stupovi naše državnosti najjadniji: policiju potresaju škandali i kadrovske čistke, a vojska je takva kakva je. Nitko točno ne zna u kakvom je stanju, vjerojatno to ne zna ni ministar obrane Demšar. Ipak su to resori koji bi se po logici stvari mogli najlakše organizirati, jer tu nije potrebno izmišljati nikakve posebne 'recepte'. Najnovija pogrješka Slovenske vojske kod Zavrča sama po sebi još ništa ne znači, ali ako ju promatramo u svjetlu našeg državnog aparata i njegova imagea, nije posve beznačajan događaj, vrijedan samo postupka kod suca za prekršaje. Premijer Drnovšek se do kraja svojega mandata neće moći hvaliti samo gospodarskim (ne)uspjesima i međunarodno-političkim ugledom države. Biračima će morati uputiti barem neku riječ i o ljudima u odorama i o novcu koji se troši na sve njihove postupke" - zaključuje Boris Jež.