RDW 8. I NJEMAČKI TJEDNICI

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. I. 2000. Budući da je dobar dio njemačkih tjednika izišao upravo na sam dan održavanja parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u većini novina su izostali komentari tim povodom. Izbornu pobjedu hrvatske oporbe komentirao je samo 'Rheinischer Merkur' pod naslovom 'Bez recepta u budućnost'. List piše da su svi u koaliciji stranaka bili jedinstveni samo u istupanju protiv predsjednika Tuđmana i njegova autoritativnog režima. Inače, svaka od tih stranaka njeguje vlastitu politiku. Protiv velikohrvatskog nacionalizma vladajućih jedva da je itko u oporbi imao neku primjedbu. Među ostalim i zbog toga jer taj šovinistički stav nailazi na odobravanje u stanovništvu. Neprijeporno je da buduća Vlada mora pronaći izlaz iz slijepe ulice u kojoj se proteklih godina našla hrvatska politika: vanjskopolitička izolacija i gospodarska kriza', smatra 'Rheinischer Merkur', objašnjavajući da je Hrvatska po glavi stanovnika danas zaduženija nego što je to bivša SFR Jugoslavija ikada bila. A ta kriza ima samo jedno ime: Tuđmanov HDZ. Na kraju članka zagrebački dopisnik lista 'Rheinischer Merkur' konstatira da o onome što će se dalje dogoditi trenutačno nitko u Hrvatskoj nema upotrebljivih ideja. Sve su nade upućene Europskoj uniji, koju je dopala teška zadaća. Njemački ugledni tjednik 'Der Spiegel' u svojem je prvom ovogodišnjem broju započeo seriju članaka o Kosovu, pod naslovom 'Nešto drugačiji rat'. Sedam mjeseci nakon završetka NATO-ova bombardiranja ciljeva u SR Jugoslaviji, još se povlače bilance i postavljaju pitanja, drži list. Je li njemačka politika učinila sve kako bi spriječila rat? Jesu li NATO-ova bombardiranja išla u korist srbijanskom diktatoru? Što bi stvarno moglo natjerati Miloševića da dade ostavku, samo su neka od pitanja na koja 'Der Spiegel' pokušava naći odgovor. Autor teksta procjenjuje da su vojni stručnjaci šokirani jer je NATO uništio znatno manje neprijateljskog vojnog materijala nego što se očekivalo. Osim toga, i znatno manje nego što je to sam NATO ranije tvrdio. Očito je da nisu bili u skladu troškovi i korist od zračnih napada, komentira 'Spiegel' objavljene bilance kosovskog rata. Njemački tjednik u svojem prvom članku o Kosovu najprije pokušava odgovoriti na pitanje tko su glavni čimbenici i njihovi motivi i piše da se ono što se posljednjih godina dogodilo na Balkanu ne može razumjeti bez boljeg poznavanja tri ključna lika: Slobodana Miloševića, Madeleine Albright i Wesleya Clarka. Oni su znatno obilježili događaje, smatra 'Der Spiegel'. Navodeći najvažnija mjesta iz Miloševićeva životopisa, njemački tjednik ističe da on za mnoge svoje zemljake utjelovljuje njihov nacionalni mit o žrtvi, koji se njeguje stotinama godina. Oni vjeruju da su se 1389. godine žrtvovali na Kosovu 'za kršćansku Europu', da bi u II. svjetskom ratu u borbi protiv Hitlerova fašizma bili prepušteni sami sebi. Oni se samo agresivnošću mogu braniti protiv svijeta, koji se urotio protiv njih. Opisujući život i karijeru prve žene na čelu američkog ministarstva vanjskih poslova, Madeleine Albright, autor članka piše da je ona od samog početka utvrdila vlastitu doktrinu: Washington mora biti vodeća snaga i mora oštrim istupima udovoljiti mješavini strateških i moralnih zahtjeva. To je Madeleine Albright ovako formulirala: 'Zašto imamo sve to fantastično oružje kada ga ne rabimo?' Ona je skoro poludjela kada Sjedinjene Države nisu ništa poduzimale u Bosni. Kako je ispričala jedna njezina prijateljica, američka je ministrica vanjskih poslova 'lupala nogom i frktala, kao zauzdani konj'. 'Der Spiegel' podsjeća i na židovsko podrijetlo Madeleine Albright u čemu nalazi i objašnjenje za njezine političke poteze i piše da ona ne skriva da na nju odlučujući utjecaj nije imao Vijetnamski rat, već Muenchen 1938., odnosno popustljivost prema diktatoru Hitleru. Za nju je nedjelovanje najgora od svih političkih pogrješaka. Njemački tjednik također pokušava pronaći odgovor i na pitanje je li Washington prisilio Nijemce da pristanu na NATO-ov vojni angažman. U članku se naglašava da je Schroeder rekao da ni jedan zapadni partner nije Njemačku prisiljavao na rat i da su oni na to pristali svojom vlastitom voljom. Zvuči dobro, ali je u najboljem slučaju to samo polovica istine. Jer američka je vlada, barem u trenutku donošenja odluke, pritisnula njemačkog partnera. Kako je u članku pojašnjeno, Washington je Bonnu za donošenje te odluke ostavio točno 15 minuta. I to u jednom osjetljivom razdoblju za Njemačku, kada je na vlasti još uvijek bila vlada kancelara Kohla, ali je na izborima pobjedu već odnio njegov nasljednik iz oporbe, Gerhard Schroeder. Tako su tu odluku zajednički donijele obje vlade. Odgovarajući na treće pitanje - može li se NATO zlorabiti kao 'zračna snage jedne terorističke organizacije', 'Der Spiegel' pri tome misli na spornu Oslobodilačku vojsku Kosova. A jednim od temeljnih poticaja za donošenje odluke o bombardiranju SR Jugoslavije, njemački tjednik smatra pronalaženje albanskih žrtava masakra u kosovskom selu Račak, o čemu autor piše da su stravične televizijske slike obišle svijet, šokirale javnost zapadnih zemalja, natjerale političare na djelovanje. 'Miloševićeva velikosrpska politika može biti zaustavljena samo oružjem', izjavio je njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer i naglasio da je to bilo ispravno. A drugo je pitanje je li bio ispravan trenutak i tijek rata. (RDW)