U OSJEČKOM SKLONIŠTU DO SADA UTOČIŠTE POTRAŽILO 80 ŽRTAVA OBITELJSKOG NASILJA

Piše: Verica Sikora OSIJEK, 15. prosinca (Hina) - Osijek je jedni grad u Hrvatskoj u kom djeluje sklonište za zlostavljene žene i djecu koje su osnovali i financiraju Grad i Osječko-baranjska županija, za razliku od ostalih skloništa u zemlji čiji rad financiraju humanitarne i ženske udruge.#L# Osječko sklonište djeluje već drugu godinu, a Grad i Županija njegov rad financiraju s 650.000 kuna godišnje. Do sada je utočište u njemu potražilo 80 teško zlostavljanih žena i njihove djece, kaže ravnatelj Damira Junušić. Sklonište je predviđeno za smještaj 18 osoba. Ima spavaonice, veliki dnevni boravak, kuhinju, a njegovi štićenici tu dobiju i potrebnu garderobu jer, kaže Junušić, "često napuštaju kuću u velikoj muci, bez odjeće ponekad i obuće". Pravne savjete žene koje stignu u sklonište mogu dobiti od Zorice Vild, socijalne radnice. One uglavnom dolaze bez saznanja o pravima koje mogu ostvariti, i nastojimo im pomoći pri rješavanju niza problema, od zaposlenja do ostvarivanja prava iz programa Centra za socijalnu skrb, kaže savjetnica Vild. "Žene koje nam se obraćaju za pomoć po pravilu nisu zaposlene i teško im je donijeti odluku da napuste kuću u kojoj su zajedno sa svojom djecom teško zlostavljane i fizički i psihički od svojih supružnika", kaže Vild. Osim zbog ekonomskih problema, teško se odlučuju na odlazak i zato što se boje osude okoline, ili zato što se srame otkrivanja takvog problema, kaže Vild. Za vrijeme posjeta novinara skloništu tamo je boravila jedna mlada žena s dvoje djece. "Ne dolazi u obzir da bilo što javno govorim jer smo i onako u velikom strahu da će nas suprug pronaći i biti nasilan", rekla je i još samo dodala: "Nadam se zbog svoje malodobne djece da ću uspjeti izaći iz pakla u kojem živimo". U Osijeku godišnje ima 300 zahtjeva za razvodom braka, a vrlo česti razlog je zlostavljanje, kaže socijalna radnica u osječkom Centru za socijalnu skrb Ružica Milošević. "Čak kada se u zahtjevu to i ne navodi kao razlog, iz razgovora sa ženama saznajemo da one iz osobnih razloga to ne navode", kaže Milošević. Kao jedan od najtežih, a uspješno riješenih slučajeva u svom radu, navodi primjer jedne četveročlane obitelji. Ženu i djecu, u vrlo lošem stanju, morali su skloniti uz pomoć policije jer je suprug bio izrazito nasilan. "Pokušali smo poslije nekoga vremena u razgovor uključiti i supruga, i on je pristao. Dugo smo radili s njim i, istina u dugom vremenskom razdoblju, uz liječničku pomoć uspjeli smo mu pomoći da se riješi svoga nasilničkoga ponašanja. Danas ta obitelj opet živi zajedno i dobro funkcionira", rekla je Ružica Milošević. Problem je, istaknula je, što se na pomoć zlostavljanima rijetko odlučuju ljudi sa strane, iz obitelji ili prijatelji, susjedi, jer su na neki način svi u strahu od nasilnih osoba. U osječkom Centru za socijalnu skrb upoznali smo 35-godišnju Osječanku koja nam je ispričala svoju, kako je rekla, pregorku i pretešku životnu priču. "Pred Božič prije dvije godine sam, usred hladne noći pobjegla s djecom, koja su bila bez odjeće, pa čak i cipelica, jer me je suprug posebno teško zlostavljao, prijetio je i meni i djeci puškom i nožem. Nisam se više nikada vratila u našu kuću. Uspjela sam naći posao i nekako dovodimo svoje živote u normalu, premda smo stalno u strahu jer nas on zove i prijeti", rekla je. Na pitanje zašto ne potraži pomoć policije kazala je kako policija pomogne kada je zlostavljanje u tijeku, "ali vi i poslije toga morate živjeti s nasilnikom ili u strahu od njega". Dodala je kako je njezin suprug bio osuđen na nekoliko mjeseci zatvora, ali i tada je slao poruke da će se osvetiti. "Ne možete niti zamisliti koliko je u nekom trenutku važno da se makar i na kratko možete negdje skloniti i pokušati prikupiti snagu za život", rekla je. U osječkom skloništu se može ostati do dva mjeseca, s tim da se u tom razdoblju pokuša pronaći rješenje za zlostavljane, a to, kaže ravnatelj Junušić, nije jednostavno. To je, dodaje, najveći problem. Ljudi koji se u Osijeku bave žrtvama obiteljskog nasilja, kažu kako, kad je riječ o zlostavljačima, nema pravila. Oni su iz najrazličitijih društvenih miljea, među njima ima siromašnih i bogatih, slabo obrazovanih i visokih intelektualaca, političara i javnih ličnosti i čak, što djeluje posebno neobično, liječnika, kaže Ružica Miloševć. (Hina) vsik jn