IT-12.XII.STAMPA-MILOŠEVIĆ POBJEĐUJE U HAAGU

ITALIJA LA STAMPA 12. XII. 2001. U Haagu Milošević bilježi bod "Katkada jednostavno dovođenje u pitanje nekog povijesno prihvaćenog koncepta može otvoriti put nepredvidljivim zaključcima. Jučer u Međunarodnom sudu u Haagu, u bivšem 'suđenju stoljeća', koje je danas stavljeno u drugi plan pojavom novih velikih međunarodnih zločinaca, ideja koja je dovedena u pitanje je ona 'velike Srbije', odnosno sam koncept koji je deset godina izgledao kao da stoji iza svakog nasilja počinjenog na balkanskom poluotoku. Jučer ujutro Slobodan Milošević se po četvrti put pojavio pred sudom, i po prvi puta su međunarodni suci donijeli odluku koja izgleda da je u korist optuženog. Tužiteljica Carla Del Ponte uobličila je nove optužbe, koje su nakon pretpostavljenog zločina na Kosovu i u Hrvatskoj predviđale i optužbu za genocid tijekom rata u Bosni. Gospođa Del Ponte tražila je da se optužbe objedine u jedan proces i sud je, nakon duge rasprave, odbio taj prijedlog. Konkretno, to znači da će se 9. siječnja Slobo vratiti u sudnicu samo kako bi odgovorio na prethodno iznesene optužbe.. Općenitije, odluka znači prvi udarac kojega je gospođa del Ponte pretrpjela kao tužiteljica međunarodnog suda, i poglavito dovodi u dvojbu samu arhitekturu optužbe, barem onakve kakva je do sada bila koncipirana. Na jučerašnjem saslušanju u početku je izgledalo da se uloge odigravaju kao po shemi: s jedne strane Milošević uvijek s uočljivom kravatom boja jugoslavenske zastave, s druge Del Ponte pozorna spram svakog njegovog pokreta, a upravljao je predsjednik Richard May, spreman zaustaviti Slobu ako izjave optuženika prijeđu iz sudskog okvira u onaj politički. Suđenje međutim postaje neizbježno sve više političko: i zapravo je ovoga puta Slobodan mogao govoriti više nego inače, pa i stoga što je stalno govoreći na srpskom jeziku igrao na vrijeme simultanog prevođenja. Optužba za genocid vezana uz tragedije u Bosni u osnovi se temeljila na pokolju u Srebrenici, 'enklavi' u kojoj su u svibnju 1995. postrojbe Karadžića i Mladića strijeljale određeni broj bosanskih vojnika koji, na temelju različitih izvora, ide od 5 do 7 tisuća. (...) No, odlučujući trenutak saslušanja bio je onaj u kojemu se odlučivalo o objedinjavanju postupaka. Objedinjavanje procesa za ratove na Kosovu, u Hrvatskoj, i Bosni priznalo bi postojanje jedinstvenog plana. Štoviše, jedinstvenog dijaboličnog uma koji je upravljao katastrofom. Carla Del Ponte dugo je ilustrirala tu tezu, objašnjavajući kako je Milošević od 1991. pa dalje utjelovljivao 'najvišu jugoslavensku vlast', makar i u različitim ulogama, i kako se njegova 'kriminalna odgovornost neprekidno' odvijala tijekom deset godina. (...) Nakon dugog savjetovanja, Međunarodni sud donio je značajnu odluku: procesi ostaju odvojeni, i ako to za Slobu može značiti produljivanje rokova donošenja presude, za optužbu sve to znači kraj jednog teorema. U osnovi: projekt 'velike Srbije', ili činjenica da je Slobodan Milošević deset godina bio na vlasti u raznim oblicima, ne može automatski odrediti krivnju nekog političkog čelnika na vojnom planu, ili još gore, u odnosu na pokolje.(...) Nastavlja se za manje od mjesec dana s jednom velikom neizvjesnošću: skoro kao da, ako je dopuštena usporedba, kada bi na megasuđenju mafiji propala ideja o postojanju 'kupole' (vodstva)", piše Giuseppe Zaccaria.