HR-PRIVATIZACIJE-Vlada-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Burze/dionice RFE 24. XI. REVIZIJA PRIVATIZACIJE RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE24. XI. 2001. Zagreb: privatizacija kao ratni zločin. Prilog Milana Gavrović. U Hrvatskoj je započela
dugo najavljivana revizija privatizacije. Odmah se pokazalo da je najveći broj slučajeva već zastario. Prije nego što se uopće počela baviti revizijom, vlast je morala ukinuti zastaru za sve privatizacijske makinacije. Točno kao i za ratne zločine. Na svoj način hrvatska je privatizacija, koju su vladajući političari dok su bili u oporbi nazivali 'pljačkom stoljeća', također ratni zločin. Ona je najvećim dijelom i provedena u jeku rata od 1991. do 1995. godine. Dok su jedni branili zemlju, drugi su se bogatili. Bilo je to vrijeme kada je tim drugima sve bilo dozvoljeno. Kupovali su poduzeća bez novaca, rasprodavali zgrade, zemljišta i ostalo, a radnike bacali na ulicu ili ih tjerali u prijevremenu, odnosno invalidsku mirovinu, za što odjednom nije bilo nikakvih prepreka. Bezočno su varali i male dioničare koji su to postali uzimajući kredite, u lažnoj nadi da će tako sačuvati posao. Novopečeni su ih tajkuni, međutim, ucjenjivali i prijetili im, sve dok im nisu oteli te dionice.Ostajali su bez posla, bez dionica i bez novaca, a žaliti se nisu
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
24. XI. 2001.
Zagreb: privatizacija kao ratni zločin. Prilog Milana Gavrović.
U Hrvatskoj je započela dugo najavljivana revizija privatizacije.
Odmah se pokazalo da je najveći broj slučajeva već zastario.
Prije nego što se uopće počela baviti revizijom, vlast je morala
ukinuti zastaru za sve privatizacijske makinacije. Točno kao i za
ratne zločine. Na svoj način hrvatska je privatizacija, koju su
vladajući političari dok su bili u oporbi nazivali 'pljačkom
stoljeća', također ratni zločin. Ona je najvećim dijelom i
provedena u jeku rata od 1991. do 1995. godine. Dok su jedni branili
zemlju, drugi su se bogatili.
Bilo je to vrijeme kada je tim drugima sve bilo dozvoljeno. Kupovali
su poduzeća bez novaca, rasprodavali zgrade, zemljišta i ostalo, a
radnike bacali na ulicu ili ih tjerali u prijevremenu, odnosno
invalidsku mirovinu, za što odjednom nije bilo nikakvih prepreka.
Bezočno su varali i male dioničare koji su to postali uzimajući
kredite, u lažnoj nadi da će tako sačuvati posao. Novopečeni su ih
tajkuni, međutim, ucjenjivali i prijetili im, sve dok im nisu oteli
te dionice.
Ostajali su bez posla, bez dionica i bez novaca, a žaliti se nisu
imali kome jer su oni koji su ih pljačkali bili miljenici vlasti.
Današnje katastrofalno stanje hrvatske ekonomije velikim je
dijelom posljedica privatizacije u kojoj se moglo bogatiti, ali ne
unapređujući poslovanje već, sasvim suprotno, uništavajući sve ono
od čega je zemlja živjela.
Prije dvije godine uoči izbora na kojima je HDZ upravo zbog toga
izgubio vlast, tada još oporbeni kandidat za premijera Ivica Račan
obećao je da će njegova vlada već svoju prvu sjednicu posvetiti
reviziji privatizacije. Poslije izbora to je postalo prvo
zaboravljeno obećanje. Da nije vidjelo bi se odmah, a ne tek sad
kako je sve bilo pripremljeno da vuk pojede magare. Da revizija i
gonjenje krivaca neće biti mogući jer će pravno sve to biti
zastarjelo.
Tako je zastarjelo sve što se događalo prije godine 1996. dakle u
vrijeme najveće pljačke, kada je privatizirana skoro cijela
industrija i trgovina. Zastarjelo je i mnogo od onoga što se
događalo poslije, pa čak i slučajevi iz godine 1999., posljednje u
kojoj je HDZ bio na vlasti. Kad je revizija konačno počela, prijave
su podnosili mahom zaposleni i mali dioničari. Sva ministarstva
zajedno podnijela su, slovima i brojkom, jednu jedinu prijavu. To
će možda olakšati odgovor na pitanje, zašto se vlast tako ponijela.
Ona nije bila zainteresirana za reviziju prije dvije godine kada je
ušla u kabinete, a nije zainteresirana ni sada. Narod bi rekao,
vrana vrani..., itd.
(RFE)