FRANCUSKA-LIBERATION OD 25.10.01. RAZGOVOR S RASHIDOM

FRANCUSKA LIBERATION 25. X. 2001. 'Preživjet će kao gerila' Jean Piel razgovarao je s Ahmedom Rashidom, pakistanskim novinarom, dopisnikom 'Far Eastern Economic Reviewa' i suradnikom BBC-a koji je nedavno u Francuskoj izdao knjigu o talibanima: " - Govori se o koalicijskoj vladi kao rješenju za budućnost Afganistana. Je li to moguće, ili je to tek lijep teorijski plan? = To će biti teško. No neki čimbenici potiču na optimizam. Ponajprije, Afganistanci su iscrpljeni dvadesetogodišnjim sukobom; oni žele konačno rješenje za svoje probleme. Dakle, nužna je nagodba. K tome, rat je pojeo prihode mnogih klanskih vođa od krijumčarenja, droge... Ti klanski vođe iz raznih naroda shvaćaju da će ih puk odbaciti ne bude li nagodbe oko obnove zemlje. Dakako, tu su etničke i vjerske podjele... Jug Afganistana danas je 'talibaniziran'; stvorena je nova kultura koja se neće moći brzo ukloniti. No nagodba je danas nužna. Jedina vjerodostojna alternativa za talibane je vrlo široka, višeetnička vlada koja će se ujediniti oko bivšeg kralja Zahera Šaha. On je jedini legitiman lik u Afganistanu, jedini koji može dobiti potporu svih etničkih skupina, plemenskih vođa i vojnih dužnosnika, dakle, jedini koji je ovlašten da imenuje premijera i vladu. - Postoje li doista umjereni talibani o kojima se puno govori i mogu li se oni usprotiviti onima koji trenutno upravljaju zemljom? = Umjereni talibani su se kasno pridružili talibanima. To su Paštuni, klanski vođe, zapovjednici iz sukoba sa Sovjetima koji su se priključili talibanima kada su shvatili da će ovi pobijediti. Oni im nisu bliski ideološki, već zbog probitka. Oni će stoga prvi napustiti brod ako talibani počnu gubiti. Druga skupina umjerenih jesu dužnosnici iz Kabula koji su se isto tako kasno pridružili talibanima, a u velikom su sukobu s 'radikalima', napose kada je riječ o ulozi 'Arapa' (islamističke legije koje čine Arapi iz zemalja Zaljeva, ali i Čečenci i Pakistanci oko mule Muhameda Omara, op. ur.). Predbacuju im također da ne rade u korist zemlje. Radikali zapravo nisu nikada sastavili pravu vladu koja bi bila kadra da upravlja zemljom i da pregovara s nevladinim organizacijama kako bi se poboljšala svakodnevica Afganistanaca. No središnja talibanska skupina, oni koji su osnovali pokret, koji ga predvode i zauzimaju glavne položaje u vojsci, policiji... neće prebjeći. Ipak, umjereni ih ne mogu zbaciti, pa ni utjecati na njih. Poticaj mora doći izvana. Umjereni će se morati pokazati, napustiti pokret i pružiti otpor uz jaku potporu izvana, tj. Sjedinjenih Država. No za sada nema nikakvih naznaka u tom smislu. - Nisu li talibani zapravo podijeljeni na nacionaliste i pristaše međunarodnog džihada? = To je zapravo najvažnije. Dužnosnici u Kabulu žele raditi za dobro naroda. Oni ne žele da se zemlja proda 'Arapima' i mrsko im je upletanje Pakistana. Čak su spremni na nagodbu sa Sjevernim savezom. Mula Omar to sada shvaća i upravlja poziv Afganistancima, a ne muslimanima. Čak je pozvao Sjeverni savez da im se pridruži u borbi protiv SAD-a. To je nacionalistički govor: zemlja protiv stranaca, a ne muslimani protiv nevjernika. Nacionalni osjećaj vrlo je jak u Afganistanu. (...) - Imaju li talibani demokratsku tradiciju? = Sve do 1997., talibani su bili demokrati, barem u smislu ovdašnje demokracije. U hurama (vijećima) bilo je preko petsto ljudi. Svatko bi dao svoje mišljenje: zapovjednici, poslovni ljudi, seljaci, vozači kamiona... Mula Omar bio je svima na raspolaganju. Odluke su se temeljile na konsenzusu. 1997. talibanski se čelnici počinju udaljavati od puka. Od tada je sve tajno, nejasno. Članovi uprave - ministri u Kabulu, upravitelji pokrajina, vojni zapovjednici... - više se ne pozivaju u Kandahar. Na mulu Omara jako utječu 'Arapi' i pakistanski integristi. Postao je diktator, autokrat, rabi represiju i ne želi slušati svoje savjetnike. Ima psihičkih problema. Prije je bio vođa ljudi. Sada misli da je Božji poslanik. - Kako će se SAD izvući iz afganistanskog blata? = Problem SAD-a je što nemaju političku strategiju za Afganistan. No u tom tako zamršenom dijelu svijeta vojna strategija ne može biti bez političkih ciljeva. U Afganistanu svaki čimbenik mora vrlo jasno reći što želi dugoročno: kakvu politiku, kakve saveznike... A Amerikanci to ne znaju. To je najveći problem, jer nijedan ih paštunski vođa neće poduprijeti ne bude li znao što SAD dugoročno želi za Afganistan. - Je li to kraj za talibane? = Na političkom planu, talibani više ne nadziru Afganistan. Oni više ne nadziru upravu koja stvarno vodi zemlju. Naprotiv, njihova vojna moć nije narušena. Talibani će preživjeti kao gerila i dugo će se moći odupirati Amerikancima. Bit će puno teže ukloniti talibane kao vojnu nego kao političku silu. Zato je nužno, da bi se popunila ta praznina, da SAD podupre političku alternativu, napose Paštune, s koalicijskom vladom koja će imati potporu bivšeg kralja."