IT-19.X.LA REPUBBLICA- SCHROEDER-CHIRAC-BLAIR

ITALIJA LA REPUBBLICA 19. X. 2001. Znak nazadovanja "Trijumvirat Chirac-Blair-Schroeder koji se odvojeno danas sastaje u Gandu, prije skup na vrhu EU-a, službena je potvrda nove hijerarhije moći u Europi. Italija je isključena na način koji je diplomatski toliko neobjašnjiv da je izvanredan. Naša zemlja je među četiri velika Unije, koji još uvijek imaju jednakopravne glasove u Vijeću. Dio je skupine G7, kao i ostale tri. Dio je kontaktne skupine za Balkan sa SAD-om. Izostali Chiracov poziv je dakle deklasiranje talijanskog 'ratinga' na međunarodnoj pozornici. On proizlazi sigurno iz toga što francuski predsjednik ne cijeni mnogo Berlusconija, unatoč zajedničkom porijeklu iz desnog centra, složenoga osobnog odnosa, zaoštrenog 'gafom' u vezi islama, kojega je Elizejska palača komentirala s prijezirom. No izražava i tešku ocjenu povjerenja koja uživa naša zemlja u trenutcima krize i rata. (...) Nakon posjeta Washingtonu, Berlusconi je kazao da je siguran kako je 'dostigao položaj Njemačke', spreman na intervenciju, mada još uvijek ne i na terenu. Očito nije tako, obzirom da je Elizejska palača uz Blaira pozvala i Schroedera 'kako bi raspravili na najvišoj razini međunarodno i afganistansko stanje'.(...) I Prodi je jučer izrazio svoje 'nezadovoljstvo' radi isključivanja, neizravno kritizirajući metode direktorija. Ako Rim plače, Bruxelles se sigurno ne smije pred jednim predsummitom koji izgleda da Petnaestoricu pretvara u '3+12'. To je posljednji pečat očitom gubitku uloge Europske Unije koja je u krizi, zaoštrenu nepripremljenim belgijskim predsjednikovanjem sklonim pogreškama. Kao što se uvijek događa kada su vojske na terenu, moć se vraća u ruke velikim prijestolnicama, koje ju koriste punim rukama i uz mnogo publiciteta. U Bruxellesu se jučer isticalo, objašnjavajući talijansko isključivanje, da 'onaj tko sije vjetar žanje oluju'. Ne samo radi pogrešaka i autogolova, nego i zato što Rim nije podupro Prodijev pokušaj da vanjsku politiku stavi u Povjerenstvo, prepuštajući je tako vladama i njihovom predstavniku Solani. Sigurnosna politika je ostala 'zajednička' a ne 'jedinstvena', kao što su tržište i valuta. (...)", piše Antonio Polito.