NJ 2.X.-TAZ-MUDŽAHEDINI U MAGLAJU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 2. X. 2001. Nasukani u Bosni "Drvosječe iz Maglaja pojam su svima u Bosni i Hercegovini. Pri tomu ne slove kao posebno marljivi ili spretni šumski radnici. Nazivaju ih 'Afgancima', 'Afganci' - dragovoljci stigli su iz arapskih zemalja početkom bosanskoga rata da bi se borili na strani ugroženih muslimana a poslije svršetka rata ostali u Bosni. Od 11. rujna o drvosječama iz Maglaja svi govore kao o navodnim suborcima Osame bin Ladena. Otad bulevarski tisak donosi naslove o tim 'sumnjivim likovima' i objavljuje uvijek nova navodna otkrića o ovom ili onom 'teroristu' koji se skriva kao šumski radnik. U srpskim listovima je rečeno da su se ti agenti još prije početka rata 1992. s velikom količinom novca uvukli u strukture vlasti muslimanske elite u Sarajevu. Kasnije su bin Ladenovi pouzdanici dobivali što su htjeli: tajne tabore za obuku, lažne dokumente pa čak i bosansko državljanstvo. Obznanjuju se najpustolovnije inačice tih glasina - unatoč svim poricanjima. Suradnici međunarodne zajednice u Bosni predbacuju hrvatskim i srpskim medijima da takvim tvrdnjama žele destabilizirati zemlju. Jedan glasnogovornik međunarodnog upravitelja Wolfganga Petritscha 20. je rujna rekao da će radikalne snage iskoristiti aktualne događaje da bi diskreditirale svoje protivnike. Iako su glasnogovornici Interpola i FBI-a naglasili da za sada nemaju nikakvih uporišta za zločinačke aktivnosti bin Ladenove mreže Al- Quaida na Balkanu. Bosanski ministar unutarnjih poslova Muhamed Bešić ipak je priznao da su uz pomoć Interpola i inozemnih tajnih služba za sada u tijeku istrage protiv 13 građana 'zbog duboko utemeljene sumnje da su upleteni u terorističke aktivnosti'. Već su uhićena i izručena dvojica Egipćana traženih u Francuskoj te jedan Turčin za kojim je u Njemačkoj raspisana tjeralica. U uspavanom gradiću Maglaju nimalo se ne osjeća teroristička histerija. Ophodnje NATO-ove mirovne postrojbe SFOR kao uvijek više se puta dnevno voze gore dolje po zapuštenom korzu. Preko noći ni jedan američki mirovni vojnik ne želi ostajati tamo. I ništa ne ukazuje da Amerikanci pretpostavljaju da je tu jedna bin Ladenova baza. Maglaj je negostoljubivo mjesto. Posvuda su ruševine koje podsjećaju na borbe Srba i Hrvata protiv većinskog muslimanskog stanovništva. I nigdje nema naznaka novoga početka, nema bazara, nema krojačkih radionica, nema butika kao drugdje. Zapadna pomoć za obnovu još nije stigla na Bosnu. Ni Afgancima nema ni traga. Tek kad padne mrak neki se od njih sastaju u stražnjoj prostoriji bijedno uređene čajane. Ti sastanci poslije obavljenog poljskog i šumskog rada djeluju čudno, poput konspirativnih skupova. Bradati muškarci u svojim širokim tamnim haljinama tvrde da samo žele imati mira od domaćih ljudi. 'Trpe nas i naše obitelji', kaže Hamza, 30-godišnjak mračnog pogleda, 'ali tu ne razumiju ni naš mentalitet ni našu vjeru u Svemogućega'. Sudanac bezlično izgovara riječi na lošem bosanskom i to izaziva nepovjerenje. Još su odbojniji i nepovjerljiviji ostali u društvu. Ne otkrivaju ni svoja imena. 'Afganci' iz Maglaja ne žele ništa znati o glasinama o bin Ladenu i ulozi koju su navodno imali u bosanskom ratu. No otvoreno priznaju da su kao obični borci bili u dragovoljačkoj borbenoj postrojbi 'al-Mudžahed', 'ali samo zbog samoobrane'. Dok Hamza pripovijeda, njegovi prijatelji kimaju glavama ali ne sudjeluju u razgovoru. Na pitanje koliko je postrojba nekoć bila jaka i kamo je većina boraca otišla poslije rata, izbjegavaju odgovoriti. 'Većina je otišla kućama, odakle su i došli, u Libanon, u Siriju, Sudan ili Saudijsku Arabiju', pojašnjava Hamza, 'neki i u Pariz ili Marseille, dolazili su i odande'. Više ne odaju. Prema službenim podacima poslije mirovnog je sporazuma iz Daytona 1995. samo 70 osoba iz arapskoga svijeta dobilo bosansko državljanstvo - gotovo svi ženidbom. No iz kojih su razloga Hamza i njegovi prijatelji ostali u Bosni? Ne, o tomu nisu željeli govoriti, da za to nije pravo vrijeme. Kratak susret je završen, ljudi žele ostati sami. Nedaleko od čajane jedan je od dva mjesna disko kluba. Mladež je otvorena i rado razgovara. I oni malo znaju o 'Afgancima'. Većina vjeruje da su to ljudi koji su se nasukali, 'koji su ščepali bosansku djevojku da bi pobjegli od siromaštva u svojoj arapskoj domovini'. Nigdje se ne može naići na znakove da su Arapi u tom napuštenom području postavili tabore za obuku. Više je morao znati Sakib Mahmuljin, bivši zapovjednik III. vojnog okruga u bosanskoj vojsci i stoga mjerodavan za 'al-Mudžahed'. 'Više od 300 od tih budala iz arapskoga svijeta više nisu među nama', tvrdi bosanski general. 'U glavama imaju više vjere nego razuma za borbu. Takvu bi vjersku braću svatko otjerao k vragu, čak i bin Laden.' I ne može zatomiti pripomenu: 'Imali smo više pomoći od zapadnoga svijeta nego od Arapa, i to treba reći. Za nešto više od sječe drva, Afganci ne vrijede'", izvješćuje Karl Gersuny.