NJ 20.IX.-SZ-KAKO SPRIJEČITI RAT KULTURA?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 20. IX. 2001. Izvori globalnog terora "Zašto se poslije 11. rujna posegnulo za totalnom verbalnom cezurom poput: ništa više nije kako je bilo? Je li to zbog monstruznosti zločina? Je li zbog slutnje vremenskog obrata nakon što su teroristi proglasili svoj rat protiv civila? Je li to svjesna drastična (i besmislena) formulacija koja bi poslužila medijima u ljestvici eskalacije otvorenoj prema gore? Ili nije mnogo toga više kao ranije. Samo što je lakoća postojanja pretvorena u prah i pepeo. Što je samorazumljivost slobode, demokracije i blagostanja pretvorena u dim. Napad na World Trade Center u New Yorku negacija je našeg načina života i civilizacije. Oslobađanje života od jarma vjere, razdvajanje od države i crkve, slobode pojedinca da po svojoj mjeri bude sretan. Snošljivost prihvaćanja drugih bogova osim vlastitoga. Beskonačna revolucija znanosti i istraživanja. Sve su to posljedice zapadnog civilizatorskog razvitka od renesanse. Model uspjeha: oslobodite ljude, idite po svijetu. Pa nije točno da su talibane potiskivali doseljenici. Što više, istina je da su u World Trade Centru radili ljudi iz 62 naroda ovoga svijeta. Dogmatizam, nesnošljivost, izopačenost islama, izvora mržnje prema slobodi ima mnogo. Podcjenjivanje ljudi i glad za vlašću skrivaju se iza pobožnih izreka. Protiv tih napada na civilizaciju Zapad ima sve razloge primijeniti i vojna sredstva obrane. Ono što se nimalo nije promijenilo jest svijest da blagoslovi zapadnih civilizacija donose čovječanstvu i mnogo bijede i nepravde. Od iskorištavanja i prisilnog obraćanja u davno prošlim vremenima do svjetskih gospodarskih interesa i struktura danas, koji već prema stanju stvari podupiru i korumpirane režime i zločinačke nadničare, kako bi sebi osigurali dobit. Taj umreženi svijet gospodarstva i kulture sada je suočen s širom svijeta umreženim terorizmom. Vjerojatno je bilo neizbježno da globalizacija proteklih 50 godina izazove otpor, također nasilan otpor. No ono što politika može izbjeći, je podgrijavanje tog otpora. A upravo to se, ponajprije proteklih dvanaest mjeseci, događalo na Bliskom Istoku. Način na koji je međunarodna diplomacija, osobito SAD-a, dopuštala obračune između Izraelaca i Palestinaca, bila je voda na mlin onih ekstremista u islamskom svijetu koji su planirali katastrofalne terorističke udare na Zapad. Od 'poštenog posrednika', kakvim je SAD mnogima na Bliskom Istoku dugo slovio, malo je preostalo. Izrael napada Palestince američkim oružjem. Odgovoran za pokolj u Shatili, Ariel Sharon, kao izraelski predsjednik vlade nadzire džamiju Al Aksah u Jeruzalemu. Takve jako simbolične provokacije među ostalim zlom, proizvode i razloge za novačenje islamskih ekstremista. Ako se polazi od toga da su oni najavili rat zapadnoj civilizaciji, svjesna nedjelotvornost zapadne diplomacije na Bliskom Istoku im je pomogla. Svladavanje islamskog terora zahtijeva mnogo mjera. Pravedan mir na Bliskom Istoku jedna je od najbitnijih. Ne će preobratiti fanatične poricatelje, ali može spriječiti rat kultura i u islamskom svijetu pridobiti saveznike za borbu protiv terora. Borbu u kojoj Zapad sam ne može pobijediti", drži komentator lista Jochen Siemens.