ISLAMABAD, 18. rujna (Hina/Reuters) - U američkim prijetnjama protiv talibana i njihova "gosta" Osame bin Ladena malo je naznaka o tome tko bi na vlasti mogao zamijeniti radikalni islamistički pokret, a rizici su veliki za obje
strane.
ISLAMABAD, 18. rujna (Hina/Reuters) - U američkim prijetnjama
protiv talibana i njihova "gosta" Osame bin Ladena malo je naznaka o
tome tko bi na vlasti mogao zamijeniti radikalni islamistički
pokret, a rizici su veliki za obje strane.#L#
"Oni (Amerikanci) trebaju plan koji bi bio privlačan za
Afganistance. Ako se izvede kako treba, bio bi doživljen kao
oslobođenje. No, u slučaju loše izvedbe od Afganistanaca bi
napravio potpune neprijatelje", ocjenjuju diplomatski izvori.
Zbacivanje talibana s vlasti moglo bi se pokazati lakšom zadaćom od
uništavanja svakog njihovog otpora ili hvatanja Bin Ladena, a
pogotovo od stvaranje vlade koja bi mogla uspostaviti stabilnost u
državi koja je prožeta sukobima već više od dva desetljeća.
Za razliku od Zaljevskog rata, kada su ciljevi bili utvrđeni
bunkeri, hangari, tvornice, mostovi ili palače, Afganistan ne može
bombardiranjem biti vraćen u predindustrijsko doba jer se u njemu
ionako već nalazi. Otežavajuću okolnost stvara i činjenica da bi se
talibani, među kojima ima oko 10 tisuća stranih pripadnika raznih
radikalnih islamističkih skupina, vjerojatno razbježali po brdima
i predstavljali stalnu prijetnju bilo kakvoj uspostavi stabilnosti
i reda.
Talibani i njihov čelnik mula Mohamad Omar možda su već toliko
isprepleli svoje interese s Bin Ladenovim novcem i ljudima da sada
više nisu u poziciji izručiti ga čak i kad bi željeli udovoljiti
američkim zahtjevima. S druge strane, Amerikanci dosad nisu baš
uložili poseban napor da bi svoj pritisak na talibane poduprli
uvjeravanjem afganistanskog stanovništva kako oni nisu cilj
pritiska. Rezultat je da je veliki broj Afganistanaca u bijegu zbog
straha od mogućeg američkog napada.
Diplomati smatraju da bi, s obzirom da samo svrgavanje talibana ne
riješava afganistanski problem, trebalo težiti širokoj koaliciji u
vladi koja bi uključila, osim najbrojnije etničke skupine među
talibanima - Paštuna, i druge brojne etničke skupine u Afganistanu,
uključujući one koje su dio protutalibanske oporbe.
U središnjem dijelu zemlje žive Hazari koji su tu od 13. stoljeća i
Džingis Kanovih osvajanja. U planinama na sjeveru žive Tadžici, dok
su na sjeverozapadu Uzbeci i Turkmeni od kojih su mnogi potomci
izbjeglica iz matičnih zemalja nakon sovjetskih napada 20-ih
godina prošloga stoljeća.
Pakistan, čini se, osjeća da dolazi vrijeme promjena. Vojni čelnik
general Pervez Mušaraf izjavio je na zatvorenom sastanku s
urednicima novina da Pakistan ne smije dopustiti da ostane po
strani u akciji koja bi mogla rezultirati novom vladajućom
strukturom u Afganistanu. Pakistan ni dosad nije bio dosljedan u
politici prema Afganistanu. Prije nego što se priklonio potpori
talibanskom pokretu 1994. podržavao je vođu mudžahedina Gulbudina
Hekmatjara koji je veliki dio Kabula sravnio sa zemljom u
neuspješnom, ali krvavom pokušaju da prigrabi vlast.
(Hina) ii dh
(Hina) ii dh