IHT 22. VIII. MEĐUNARODNI SUD ZA ZLOČINE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. VIII. 2001. Zabraniti Međunarodni sud za zločine(?) bilo bi krivo "Mogućnosti za realizaciju Međunarodnog kaznenog suda, barem trenutno, ne izgledaju velike. Clintonova administracija potpisala je potrebni sporazum krajem prošle godine, no nevoljko. Nitko ne vjeruje da će ga Senat odobriti. Republikanski čelnici u parlamentu sponzorirali su nacrt zakona- povezan sa zakonom koji bi oslobodio novac kojim bi, pak, trebalo isplatiti zaostale dugove Ujedinjenim Narodima- a on bi ozbiljno potkopao međunarodni sud, ratificirale ga SAD ili ne. Bushova administracija nije izrazila entuzijazam u svezi suda i navodno raspravlja o poništenju potpisa sporazuma. Bushova administracija već je odbila, ili izrazila ozbiljne rezerve u svezi desetak međunarodnih sporazuma; sud je izgleda slijedeći u nizu. No odustati sada značilo bi odaslati krivi signal svijetu a bila bi to i ozbiljna pogreška. Američki interesi osnivanjem Međunarodnog kaznenog suda, koji bi pomogao spriječiti krvoprolića kojima smo nedavno bili svjedoci u Bosni i Ruandi, unaprijedio bi američke interese. Ako SAD sada odustane, to bi značilo udaljavanje od procesa koji bi sud mogao učiniti sukladnim s američkim interesima i udaljavanje od američke tradicije pionira međunarodne pravde. Kao veleposlanik pri UN-u, na početku rimskih pregovora glede sporazuma za Međunarodni kazneni sud 1998. godine, zabrinutosti SAD-a sam iznio prilično jasno. Američka uključenost rezultirala je promjenama koje su se uklonile mnoge od tih američkih početnik briga. Npr., u sporazumu se iznosi kako bi se sud morao pokoravati nacionalnim sistemima kada je posrijedi gonjenje i osuđivanje zločinaca. SAD se izborila i za sporazum da će se sud baviti samo najgorim međunarodnim zločinima- genocidom, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Pomogli smo povesti uspješne pregovore glede pravila postupka suđenja, dokaza i u svezi toga kako opisivati elemente zločina koji bi došli pod jurisdikciju suda. Unatoč svemu, sporazum kojim bi se osnovao sud sadrži i neke zabrinjavajuće dvosmislenosti i pitanja koja su ostala otvorena za kasnije revizije zemljama koje su ga ratificirale, kao i povremenim komisijama za reviziju. Prilika da se te dvosmislenosti razriješe snažan je razlog da se SAD ostane uključen i dalje. Trenutno, jurisdikciji suda se može pridodati i nejasno definirani zločin 'agresije'. No Amerika i njeni saveznici ponekad će morati koristiti i silu kako bi zaštitili nacionalne interese i obranili slobodu, kao što je to nedavno učinjeno na Kosovu. Tradicionalni autoritet Vijeća Sigurnosti UN-a u ovom području mora biti prihvaćen(...). Postoji i mogućnost postojanja tužitelja, kojega pokreću politička uvjerenja ili ambicije, koji pokušava ostvariti svoj određeni plan putem suda. Ako SAD ostane uključen u ovaj projekt, može sudjelovati u pregovaranju glede naputaka koje tužitelj treba slijediti. SAD može pomoći odlučiti i to kako će sud određivati što je nacionalni sud, jezikom sporazuma rečeno, 'koji nije voljan ili nije sposoban istinski izvršiti ispitivanje ili suđenje.' U sklopu pregovora i revizija koje su u tijeku, SAD mora osigurati da će sud poštovati demokratski određena rješenja za počinjene zločine, kao što je južnoafrička komisija za utvrđivanje istine ili uvjete mirovnih nagodbi koji pomažu okončati civilne ratove. Takvi odbori i nagodbe nikada u potpunosti ne zadovoljavaju sve strane. Međunarodnom kaznenom sudu ne smije se dozvoliti da do njih dođe nasumce. Konačno, ako nastavi biti uključen, SAD će imati odlučnu riječ u odabiru sudaca i tužitelja. Na kraju, neki oblik kaznenog suda će biti ostvaren. Mogao bi to biti dobar ili osrednji sud, ili pak istinski opasan. No SAD neće biti u stanju utjecati na rezultat ako ne bude uključen u proces njegovog osnivanja. Predsjednik George W. Bush trebao bi istaknuti ozbiljne brige SAD-a i pravo da se bori za ključne promjene- dok to još može. Članovi Kongresa, vođeni senatorom Christopherom Doddom, predložili su kompromisni zakon koji predlaže upravo to. Njihov nacrt zakona potiče SAD da ostane uključen istovremeno štiteći američke građane i članove vojske od politiziranih suđenja Međunarodnog kaznenog suda ili drugih stranih sudova. Ako promjene koje predlaže SAD budu provedene a sud se pokaže korisnim, predsjednik bi trebao izvršiti pritisak na Senat da ratificira sporazum. Ako do napretka ne dođe a rad suda se pokaže neprihvatljivim, SAD će imati mnogo prilika poduzeti osvetničke mjere, uključujući i financijske i druge sankcije. Međunarodni kazneni sud nije lijek protiv svih bolesti. Jedino dugoročno rješenje za genocid i druge strašne zločine globalno je širenje demokracije. No stalni sud, koji bi djelovao mudro, unutar odredbi sporazuma koje SAD može prihvatiti, obećava pridonijeti svjetskom arsenalu za borbu protiv masovnog kršenja ljudskih prava", piše Bill Richardson, predsjednik 'Freedom House'-a, bivši veleposlanik SAD-a pri UN-u tijekom Clintonove administracije, za 'The New York Times', a prenosi list.