NJ 31.VII.-DIE WELT-BALKAN

NJEMAČKA DIE WELT 31. VII. 2001. Multietnička klopka "Makedonija, možda cijeli Balkan, postaje žrtvom zapadne opsjednutosti. Humana, plemenita, prosvijećena zamisao o dobrom suživotu narodnosno, vjerski i povijesno različitih nacionalnosti i kultura kao politička strategija vodi u katastrofu nemira i stalnog oružanog protektorata. Vulkan možda privremeno miruje. Okružuje ga miris spaljena novca. Magma se međutim ne hladi, krater ostaje otvoren. Na Balkanu od gubitka ruskog položaja u Srbiji, nedostaje ravnoteža. Slaveni pravoslavne vjere više nemaju političkog odvjetnika. Njihovoj defenzivi protiv katoličkih Hrvata, muslimanskih Bosanaca i Albanaca nedostaje oslonac. Utvrda Srbija je slomljena, Milošević ju je upropastio, odgurnuta je u strah za ostatak Jugoslavije i zapadnu pomoć. Nigdje ne postoji samonosivi poredak. Nije riješeno ni jedno pitanje, albansko je otvorena rana. Postnacionalna zamisao Zapada pada u prednacionalni svijet. Tamo vladaju, kako je primijetio Timothy Garton Ash, 'stare zamisli'. O čemu je riječ pokazuju pregovori u Makedoniji. Slavenska dvotrećinska većina pritisak NATO-a i EU-a za rješenje doživljava kao napad na svoj identitet. Dijeliti jezik i pravoslavlju oduzeti prednost u ustavu znači duboko posegnuti u kulturu i tradiciju. Oni koji to žele postići moraju imati veliku moć ili izboriti konsenzus Makedonaca. Većinski vođe u Skopju nisu sposobni ni za jedno ni za drugo. Ako popuste, razbit će se odanosti. U prirodi je zapadnog multietničkog državnog koncepta da pritisak na slavenske Makedonce ispada veći i zahtjevniji nego na Albance koji raspiruju sukob. Od vlade u Skopju traži se da u području tutnjave gerilske paljbe daju ustupke 'za mir' koji nisu povrijedili. NATO i EU vrlo dobro znaju da kolektivna prava za Albance neće smiriti dinamiku diobe nego je oživjeti. Makedonci i Albanci odbijaju zapadnu zamisao o unutarnjoj pomirbi jednako odlučno kao i Kosovari, kao i Srbi i Muslimani u Bosni. Tragedija je u alternativi rat naroda ili trajni protektorat. Za političko smirenje nedostaje duhovni most, na Zapadu razumijevanje za pronalaženje sebe, među narodima spremnost za miran suživot. Rat je nedvojben, bezobličan, predodžba da će vitalna gerila predati oružje, neutemeljeno naivna. Povlačenja i primirja pripadaju taktici od kada postoje partizani. Ona nisu znak skretanja. Uz to još jedan uznemirujući uvid: ni na jednoj strani, ni na zapadnoj ni na autohtonima, nisu na djelu jedinstvena vodstva. To u velikoj mjeri vrijedi za vojnu ruku Albanaca. Europljani operiraju novcem i maglovitim obećanjem budućeg bonusa za EU. NATO neće i ne želi napasti, traži stabilnost putem razoružanja. Amerikance i makedonske političare ruska navođena publicistika optužuje da rade istu stvar kao i Albanci. Slika mišljenja sve više se zapliće, što ne djeluje negativno samo na pregovore u Skopju nego i na cijeli Balkan i na unutarnju politiku, ponajprije u Europi. Uzvišeno načelo suživota naroda u državama potresenima traumom preokreta pokazuje se neprikladnim. Amerikanci su u Daytonu proveli načelo i izborili se protiv Miloševića. Iskoristili su Hrvatsku s posljedicom progona Srba iz krajine. Iskoristili su OVK u kosovskom ratu. Prihvatili su da su nakon rata Srbi potisnuti s Kosova. Svi koji djeluju na Balkanu, u očima ovih ili onih postaju pristrani. Svi koji nešto rade, nešto pogriješe. Rusi su izvan igre, Amerikanci mogu zamisliti Albaniju kao geopolitičko uporište, kao krški nosač zrakoplova na Jadranu. Njihova je opcija pragmatična. Europljanima pripada uloga unutarnjeg smirivanja. Teška sudbina. Riječ o jedinstvu Zapada više ne prelazi lako preko usana", zaključuje Herbert Kremp.