SL-"DELO"-20. 7.- "ŠAH ILI POKER"

SLOVENIJA DELO 20. VII. 2001. Šah ili poker "U 24 sata dogodilo se sve. Slovensko-hrvatski sporazum o granici, koji je gotovo bio u džepu, još je jučer ujutro bio otpisan. U pet popodne doznali smo da su vlade u Ljubljani i Zagrebu potvrdile nacrte sporazuma o međudržavnoj granici i nuklearki Krško. Nakon pola sata slovenski je parlament ratificirao malogranični sporazum. Toliko željeni, korisni, a odgađani bilateralni dogovor o najvećem teretu, granici, konačno je dakle postignut. U ovoj tihoj pregovaračkoj igri koja je trajala pola godine stalno je solo-igru igrao premijer Drnovšek. Baš je njemu do sporazuma bilo najviše stalo, on je pokazivao najviše odlučnosti da se provede, po njegovu je diktatu parlament triput tjedno s jedne sjednice na drugu odgađao prihvaćanje razvikanog malograničnog sporazuma - a sve u ime pregovora. I na kraju mu je račun s Račanom uspio. Teško bismo mogli ocijeniti je li u toj partiji bilo više pokera ili šaha. Recimo u vezi s malograničnim sporazumom, oko kojega je slovenska politika oklijevala pedeset mjeseci. Kada predsjednik vlade u Zagrebu u saborskom odboru za vanjsku politiku ovoga tjedna nije dobio podršku za granični kompromis, činilo se da je taj zaokret u pregovorima očit znak kako Hrvatska vraća udarac. Pa, ipak se pokazao uspješnim manevar kojim su politički povezana pitanja koja izgledaju sadržajno različita ali predstavljaju cjelinu. Jer, kao što znamo, onaj koji pregovara mora sve interese imati na umu. Do malog zapleta došlo je samo u Hrvatskoj. Dok je naš premijer stalno bio svjestan da iza sebe ima jaku koaliciju, njegov je hrvatski kolega slabije pripremio unutarpolitički teren za kompromis. To je i vjerojatni razlog ponešto postupnije, odnosno sporije, procedure prihvaćanja. Preostaje samo još jedna pojedinost, a to je koliko se graničnim sporazumom može biti zadovoljan. Kao kompromisno rješenje on je otprilike jednako dobar i za jedne i za druge. A i otprilike jednako bolan. No, više bi trauma izazvalo rješenje koje se moglo očekivati od međunarodne arbitraže", zaključuje Saša Vidmajer.