IT-17.7.-LA REPUBBLICA-GLOBALIZACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 17. VII. 2001. Uoči skupa G8 siromaštvo ponovno izaziva skandal "(...) Gorljivost bez presedana koja je uskomešala razdoblje prije skupa G8 potaknula je veliki niz zaključaka. Pokušat ću sastaviti njihov popis. 1. Zbog nesporazuma ili neodređenosti koje nosi dvočlan izraz globalizacija-antiglobalizacija, činjenica je da je prvi puta nakon mnogo vremena jedan pokušaj opisa suvremenog svijeta zainteresirao široku javnost. Zasluženo nepovjerenje prema ideologiji za sobom je odvuklo i odustajanje od pokušaja objašnjavanja svijeta. Otkriće njegove složenosti u najvećoj se mjeri pretvorilo u pristupanje pojedinostima i nezainteresiranost za udaljenije obzore. A to se sada preokrenulo u obnovljenu pozornost, znatiželju i osjetljivost. (...) 2. Predstojeći skup G8 je na svijetlo iznio, prije nego spektakularnost 'naroda iz Seattlea', široko i radišno mnoštvo aktivnosti i udruga koje rade na velikim i malim pitanjima planeta. I istaknuo je udaljenost i neznanje velikog dijela profesionalne politike u odnosu na probleme svijeta. (...) 3. Postoji obnovljeni sukob generacija. (...) Ovoga puta postoje bar dvije velike novosti. Prva, da među starijima i mladima postoji tehnološki jaz, odnosno, lingvistički, odnosno kulturni neusporediv s onim iz 1968. Druga je razlika u izmijenjenom demografskom odnosu dobnih skupina. Današnji se svijet još može grubo opisivati prema podjeli sjever-jug, u kojoj su odlučujuće suprotnosti između bogatstva i siromaštva, između dugovječnosti i mladosti. Mladima iz bogatih zemalja, jednom njihovu dijelu, naravno, konačno je stigla vijest o gladi, nepravdi i apsurdima svijeta. Stariji su to već znali, pa su to, dakle zaboravili.(...) 4. Stajalište katoličke crkve sada ima drugačiji i neočekivani značaj. Poziv u korist argumenata siromašni protiv bogatih i moćnih, i prava osoba protiv interesa profita, već je dugo eksplicitan u Papinim istupima. (...) Znakovito je da se dio katoličkog svijeta ljuti zbog institucionalnog izlaganja, kojemu spočitava podložnost političkog ljevici. To je pogreška, rekao bih, velike kratkovidnosti i brzopletosti, jer je bar isto toliko vjerojatno da je crkveni antikapitalizam, da ga tako nazovemo, napravljen tako da još više liši političku ljevicu tradicionalnog identiteta. (...) 6. Ostajući pri istoznačnicama za spašavanje konzervativne i promijenjene ljevice 'globalizacija prava' mogla bi izgledati kao osuvremenjivanje internacionalizma. Internacionalizam je bilo lijepo Evanđelje, šteta što su mu korijene potkopali najprije kolonijalističko sudioništvo, a potom ponovni pad u nacionalizam. U svojem najdespotskijem i najbirokratskijem obliku, onom sovjetskog komunizma, poslužio je za grubo gušenje nacionalnih kultura i nacionalnog duha, i zato je pojačao zagovaranje države. Oživljena u dramatičnom slučaju 'humanitarne nadležnosti', privrženost zagovornika države nacionalnom suverenitetu traži prostor u shvaćanju borbe protiv divlje i multinacionalne globalizacije: sjedište je zakonitosti, odnosno politike koju se može demokratski nadzirati putem izabranih parlamenata, nacionalna država, dok golema moć multinacionalnih tvrtki i njihovih institucija (MMF, Svjetska banka, WTO, i zasigurno G8, itd.) ruši granice države a s njima zakonitost i demokraciju. Činjenica da su u 'pokretu' snažno prisutne razne ideološki 'pacifističke' sastavnice, vjerske ili laičke, pa zato u načelu protivne korištenju međunarodne sile, dodatno komplicira tu čudnu senilnu vezanost na državnu suverenost. 7. Pitanje granica srce je problema. Postoje neprestani ratovi za određivanje granica. A schengenska Europa je srušila svoje granice i podigla još tvrđe prema siromašnim strancima, koji su zbog toga nazvani 'extracomunitari'. Nasuprot tome, roba i novac (i komunikacija radi njihove razmjene) kreću se nesmetano, ne obazirući se na granice, dovodeći u opasnost gospodarstva, načine života i lokalne kulture: što potiče pozive na obranu tradicija i kultura. No 'pokret', koji je poglavito nasljednik ekološkog iz sedamdesetih godina, ne bi trebao zaboraviti kako se s njegove točke gledanja iskazalo pitanje granica. Oni su otkrili kisele kiše i da oblaci ne poštuju granice. Nije bilo dovoljno smanjiti vlastito zagađenje kako bi se zaštitilo svoje šume. Černobilski oblak nije se zaustavio na granici. Dakle, ekološko gledište, odnosno gledište spašavanja zemlje, razložno je postavilo pitanje granica. Samo što je povijest morala malo prepustiti korak zemljopisu: sudbini zemlje. 'Pokret' koji se tada obnavljao, ili se rađao, duboko u sebi imao je težnju za promjenom života, postavljao se prema van s nužnošću prelaska granica. Moglo bi se kazati da je njegovo otkriće bilo globalno. (...)", piše Adriano Sofri.