HANS STARK O ULOZI NJEMAČKE U PRIZNANJU HRVATSKE I SLOVENIJE

PARIZ, 24. lipnja (Hina/AFP) - U povodu desete obljetnice proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, Hans Stark s Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI) iz Pariza, stručnjak za Balkan i za njemačko-francuske odnose, odgovorio je na traženje AFP na tri pitanja o ulozi Njemačke u priznanju tih država od strane Europske unije.#L# Pitanje: Koji je interes imala Njemačka da tako brzo prizna Hrvatsku i Sloveniju? Odgovor: Treba se situirati u kontekst iz 1991. godine. Dvije godine nakon završetka Hladnog rata mi smo u situaciji gdje je Njemačka tražila uspostavu mira. Prema mišljenju bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera, Ujedinjeni narodi su trebali imati ključnu ulogu u toj krizi u Jugoslaviji. Ali sve dok je Jugoslavija bila na okupu i dok se suprotstavljala slanju plavih kaciga, nije se moglo ništa učiniti. Dakle, trebalo je učiniti da se Jugoslavija raspadne. Trebalo je priznati Hrvatsku i Sloveniju. Genscher je tada mislio da je dovoljno poslati plave kacige da bi se okončao rat. Kasnije smo dobro vidjeli da je to bila pogrešna prosudba. Prema mojem mišljenju, do tako brzog priznanja došlo je zbog ideje da se Ujedinjeni narodi uključe u jugoslavensku krizu. Pitanje: Snosi li Njemačka dio odgovornosti za jugoslavensku tragediju? Odgovor: Da i ne. Ne, jer je Jugoslavija bila zajednica na samrti. Između Srba i ostalih naroda Jugoslavije odnosi su bili dovedeni do stupnja s kojeg nije bilo povratka. Kako su Srbi koristili armiju od ljeta 1991, povratak na status quo ante bio je nezamisliv za ostale republike. Međutim, moglo se drukčije voditi taj raspad i Nijemci snose dio odgovornosti u mjeri u kojoj nisu preuzeli odgovornost na vojnom planu za političke implikacije njihove odluke da se prizna Hrvatska i Slovenija. Igrajući tako ključnu ulogu u raspadu, trebalo je zatim zaštiti krhke entitete koje smo priznali. Njemačka to nije učinila na dvije razine. Prvo jer su se plave kacige pokazale potpuno nemoćnima, to je bila pogrešna prosudba. Drugo, Njemačka nije sudjelovala u slanju vojnika. Ona je zadržala pravo da ostane izvan sukoba na vojnom planu. Tu je postojala kontradikcija i manjak koherentnosti njemačke politike. Pitanje: Koji su utjecaj imale te jednostrane odluke Njemačke na njezine odnose s Francuskom i drugim Europljanima? Odgovor: Francusko-njemačko zahlađenje, ali i, zahvaljujući geniju Francoisa Mitterranda, volju da se Njemačku jače smjesti u europski sklad, kako bi ju se spriječili da djeluje na taj način. Uvijek je postojao francuski nastavak na te njemačke inicijative kako bi se Njemačka vratila u europsko krilo. Francuzi su kroz stvaranje Kontaktne skupine 1993. godine reintegrirali Njemačku u europsku maticu. Mi smo u Francuskoj mogli reći, budući da Njemačka nije sudjelovala u slanju plavih kaciga i da nije stalna članica Vijeća sigurnosti, da se tu krizu mogle voditi pet zemalja zajedno s Kinom, ili četiri bez Kineza. Učinili smo to bez Kineza, ali zajedno s Nijemcima. A to je francuska inicijativa. (Hina) sv