PARIZ, 24. lipnja (Hina/AFP) - U povodu desete obljetnice proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, Hans Stark s Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI) iz Pariza, stručnjak za Balkan i za njemačko-francuske odnose,
odgovorio je na traženje AFP na tri pitanja o ulozi Njemačke u priznanju tih država od strane Europske unije.
PARIZ, 24. lipnja (Hina/AFP) - U povodu desete obljetnice
proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, Hans Stark s
Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI) iz Pariza,
stručnjak za Balkan i za njemačko-francuske odnose, odgovorio je na
traženje AFP na tri pitanja o ulozi Njemačke u priznanju tih država
od strane Europske unije.#L#
Pitanje: Koji je interes imala Njemačka da tako brzo prizna
Hrvatsku i Sloveniju?
Odgovor: Treba se situirati u kontekst iz 1991. godine. Dvije
godine nakon završetka Hladnog rata mi smo u situaciji gdje je
Njemačka tražila uspostavu mira. Prema mišljenju bivšeg njemačkog
ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera, Ujedinjeni
narodi su trebali imati ključnu ulogu u toj krizi u Jugoslaviji. Ali
sve dok je Jugoslavija bila na okupu i dok se suprotstavljala slanju
plavih kaciga, nije se moglo ništa učiniti. Dakle, trebalo je
učiniti da se Jugoslavija raspadne. Trebalo je priznati Hrvatsku i
Sloveniju. Genscher je tada mislio da je dovoljno poslati plave
kacige da bi se okončao rat. Kasnije smo dobro vidjeli da je to bila
pogrešna prosudba. Prema mojem mišljenju, do tako brzog priznanja
došlo je zbog ideje da se Ujedinjeni narodi uključe u jugoslavensku
krizu.
Pitanje: Snosi li Njemačka dio odgovornosti za jugoslavensku
tragediju?
Odgovor: Da i ne. Ne, jer je Jugoslavija bila zajednica na samrti.
Između Srba i ostalih naroda Jugoslavije odnosi su bili dovedeni do
stupnja s kojeg nije bilo povratka. Kako su Srbi koristili armiju od
ljeta 1991, povratak na status quo ante bio je nezamisliv za ostale
republike.
Međutim, moglo se drukčije voditi taj raspad i Nijemci snose dio
odgovornosti u mjeri u kojoj nisu preuzeli odgovornost na vojnom
planu za političke implikacije njihove odluke da se prizna Hrvatska
i Slovenija.
Igrajući tako ključnu ulogu u raspadu, trebalo je zatim zaštiti
krhke entitete koje smo priznali. Njemačka to nije učinila na dvije
razine. Prvo jer su se plave kacige pokazale potpuno nemoćnima, to
je bila pogrešna prosudba. Drugo, Njemačka nije sudjelovala u
slanju vojnika. Ona je zadržala pravo da ostane izvan sukoba na
vojnom planu. Tu je postojala kontradikcija i manjak koherentnosti
njemačke politike.
Pitanje: Koji su utjecaj imale te jednostrane odluke Njemačke na
njezine odnose s Francuskom i drugim Europljanima?
Odgovor: Francusko-njemačko zahlađenje, ali i, zahvaljujući
geniju Francoisa Mitterranda, volju da se Njemačku jače smjesti u
europski sklad, kako bi ju se spriječili da djeluje na taj način.
Uvijek je postojao francuski nastavak na te njemačke inicijative
kako bi se Njemačka vratila u europsko krilo.
Francuzi su kroz stvaranje Kontaktne skupine 1993. godine
reintegrirali Njemačku u europsku maticu. Mi smo u Francuskoj mogli
reći, budući da Njemačka nije sudjelovala u slanju plavih kaciga i
da nije stalna članica Vijeća sigurnosti, da se tu krizu mogle
voditi pet zemalja zajedno s Kinom, ili četiri bez Kineza. Učinili
smo to bez Kineza, ali zajedno s Nijemcima. A to je francuska
inicijativa.
(Hina) sv
(Hina) sv