HATAMI PRED TEŠKIM ISKUŠENJIMA

Piše: Ranko BERNARDIĆ TEHERAN, 23. lipnja (Hina) - Iranski predsjednik Mohamad Hatami dobio je na izborima prije dva tjedna povjerenje više od tri četvrtine Iranaca za svoj drugi predsjednički mandat, ali će, unatoč takvoj potpori, proces provođenja društvenih, političkih i gospodarskih reformi vjerojatno i dalje biti spor i praćen mnogim neizvjesnostima.#L# Hatamijev poziv na reformiranje Irana, u kojemu je nakon islamske revolucije 1979. uspostavljena ustavna teokracija, naišao je na oduševljenje Iranaca, koji su ga prije četiri godine prvi put izabrali za predsjednika. Hatamijevi reformistički sljedbenici pokrenuli su brojne listove koji su otvoreno tražili više demokratičnosti, a stroge norme ponašanja, među kojima i one koje se odnose na odijevanje, počele su popuštati. Međutim, konzervativno svećenstvo, koje otpočetka smatra kako previše demokratičnosti nije dobro, jer je Kuranom već za sva vremena propisano kako društvo treba biti uređeno, relativno se brzo oporavilo od iznenađenja zbog Hatamijeve pobjede i odlučilo uzvratiti udarac. Tako su sudovi, koji su pod kontrolom konzervativaca, u posljednjih godinu dana zatvorili oko 40 proreformskih listova i časopisa, a mnogi novinari, pisci i politički aktivisti završili su u zatvorima. Premda uživa potporu ogromne većine stanovništva, Hatami je mogao samo bespomoćno gledati kako konzervativci bacaju klipove u kotač reformi. Demokratska je vlast u Iranu, naime, podređena neizabranoj vlasti svećenstva, koje kontrolira većinu poluga moći, kao što su vojska, sudstvo i televizija, te dobar dio gospodarstva. Stvarni šef države nije predsjednik, već iranski vrhovni duhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, koji može staviti veto na sve odluke parlamenta, a sredinom je prošle godine, primjerice, zastupnicima jednostavno zabranio raspravljanje o promjeni zakona o tisku. Stoga nije čudno da se Hatami do posljednjeg trenutka kolebao kandidirati se za drugi mantat, a svoju kandidaturu najavio je na skupu u Teheranu sa suzama u očima i upozoravajući da će put u reforme biti dug i trnovit. Nakon pobjede na izborima 8. lipnja, na kojima je osvojio vrlo uvjerljivih 77 posto glasova, pozvao je Irance da ne slave previše bučno te da pokažu strpljenje, očito strahujući od još jednog protuudarca konzervativaca, koji se ne žele olako odreći ni vlasti niti svojih ekonomskih interesa. Presporo provođenje reformi očito je, međutim, također ispunjeno opasnostima. Premda je potpora koju je Hatami dobio čak veća nego prije četiri godine, kada je dobio 70 posto glasova, istodobno je bio znatno veći broj glasača koji uopće nisu izašli na birališta - što se smatra znakom da jedan dio Iranaca razočaran sporošću promjena više ni u Hatamiju ne vidi rješenje. Iranski predsjednik smatra kako posljednje četiri godine ipak nisu uzaludno potrošene, jer se dogodila bitna promjena u političkom ozračju - potreba za reformama postala je općeprihvaćeni dio političkog diskursa ne samo reformista, već i dobrog dijela konzervativaca. Promjena ima i u svakodnevnom životu. Barem u Teheranu, žene se nekažnjeno mogu šminkati, obvezne marame sada stoje mnogo slobodnije, otkrivajući prednji dio kose, muškarci sve više nose kravate, koje su ranije smatrane simbolom mrske zapadne kulture, mladi parovi se slobodnije nalaze i otvorenije izražavaju međusobnu naklonost. Po gradu su se razmnožile satelitske antene, premda su i dalje službeno zabranjene bez posebne dozvole a njihovi ih vlasnici ne izlažu pogledu s ulice, a internet postaje dostupan sve većem broju ljudi. Premda je riječ o popuštanju koje bi konzervativci mogli svakog trenutka prekinuti aktiviranjem svoje moralne policije, čini se da su svjesni kako takav potez nosi rizik izazivanja nekontroliranog nezadovoljstva građana, posebice mladih. Neki promatrači smatraju, stoga, da je Hatami sada potreban konzervativcima jednako kao i reformistima, jer on, pružanjem nade u reforme i pozivanjem na strpljenje i umjerenost, barem zasad jamči da se nezadovoljstvo neće pretvoriti u radikalnije zahtjeve. Hatami je ipak dio klera, a njegov reformski program, premda predviđa više demokracije i zakonitosti, smanjenje samovolje svećenstva i liberalnije društvene norme ponašanja, pretpostavlja očuvanje islamskog poretka u Iranu. Dodatna moguća opasnost za poredak leži i u relativno niskom standardu Iranaca - prosječna plaća je oko 150 dolara - te nezaposlenost koja se, prema pisanju Teheran Timesa, neslužbeno procjenjuje na između 20 i 25 posto. Iran trenutačno ima oko 65 milijuna stanovnika, od kojih je polovica mlađa od 19 godina, a službene procjene govore da svake godine treba otvoriti oko 800 tisuća novih radnih mjesta kako bi se apsorbirala nova radna snaga. To je teško čak i za Iran, koji je četvrti četvrti proizvođač nafte i drugi proizvođač plina u svijetu. Nafta trenutačno donosi Iranu 70 posto izvoznih prihoda, što znači veliku ovisnost od kolebanja cijena na svjetskom tržištu, te je iranska vlada kao cilj postavila smanjenje tog udjela na oko 50 posto kako bi se ublažili socijalni šokovi izazvani mogućim smanjenjem naftnih prihoda zbog eventualnog ponovnog pada cijena nafte. Hatami često izražava uvjerenje kako su reforme, unatoč teškočama i zastojima, u Iranu postale neizbježne. Većina promatrača međutim očekuje da ni u naredne četiri godine Hatamijevog mandata neće biti naglih promjena, te da će se nastaviti mukotrpno natezanje između konzervativaca i reformista bez konačnog pobjednika, jer prvi drže stvarnu vlast ali ne smiju zanemariti ni volju većine iranskog naroda, a drugi imaju potporu većine ali svoje ideje ne mogu ostvariti bez suglasnosti onih koji poluge vlasti drže u svojim rukama. (Hina) rb sv