IT-12.VI.STAMPA- ŠTO ZAPRAVO HOĆE WTO

ITALIJA LA STAMPA 12. VI. 2001. Ono što liberali ne govore "Čovječanstvo se hvata u koštac s jednim zastrašujućim načinom razmišljanja, sličnim mnogim drugim po totalitarističkoj i svjetskoj vokaciji: slobodnom trgovinom. Gurui i gorljivi sluge te doktrine ('odgovorni') tvrde da nema drugog Boga osim Tržišta te da su oni koji se protiv njega žele boriti heretici ('neodgovorni'). Nalazimo se dakle pred jednim suvremenim mračnjaštvom, novim opijumom kojime svećenici-trgovci narode prave ovisnima. Jedan članak glavnog direktora WTO-a Mikea Moorea, koji se pojavio u Le Mondeu 26. svibnja, jasno oslikava dogme koje se žele nametnuti ljudima planeta. Glasovi koji prokazuju Mooreov liberalistički credo sve su brojniji, jer su štete koje ovaj proizvodi vidljive, a laži na kojima se temelji proste. Prva laž: samoregulirajuće vrijednosti tržišta, koje su temelj dogme. Ta ideološka mistifikacija porečena je činjenicama. U poljoprivredi su se 1992. industrijalizirane zemlje široko otvorile svjetskim tržištima (SAD je uspostavio 'fair act', poljoprivrednu politiku koja istiskuje izravne pomoći proizvodnji i pušta proizvoditi bez ograničenja) no ta evolucija nije smirila nemire na tržištima. Naprotiv ova su doživjela nestabilnost koja se nije događala od vremena sporazuma iz Marrakesha 1995.. Najspektakularniji rezultat američke poljoprivredne politike bio je boom izravnih i žurnih pomoći, radi kompenziranja pada cijena. (...) Protivno tvrdnjama liberala, tržišta imaju spontano nestabilan i kaotičan karakter. Javna intervencija nužna je kako bi se regulirala tržišta i razvoj cijena, kako bi se osigurala naknada proizvođača i omogućilo održanje poljoprivrede. Druga gruba laž: konkurencija proizvodi bogatstvo za sve. No konkurencija ima smisla samo ako je sukladna s preživljavanjem konkurenata. Ta stvarnost odnosi se poglavito na poljoprivredu, u kojoj razlike u proizvodnji idu od jedan do tisuću između žitnih ravnica Srednjeg zapada i seljaka koji rade motikom u srcu Sahela. Licemjerno je praviti se da je konkurencija zdrava i poštena, te da vodi ravnoteži ako se poljoprivredne politike ne miješaju u slobodnu tržišnu igru. Kako se može na isti plan staviti većinu proizvođača (1,3 milijardi osoba koje rade u poljoprivredi) koje rade samo ručno ili plugom, s izrazito malom manjinom (28 milijuna mehaniziranih poljoprivrednika) zastrašujuće naoružanih za izvoz? Kako govoriti o poštenoj konkurenciji kada najproduktivniji poljoprivrednici bogatih zemalja uživaju izravne i neizravne pomoći za izvoz, žurne pomoći i višestruka osiguranja protiv pada cijena? Treća laž: Svjetske cijene bile bi ispravan kriterij za proizvodnju. Međutim cijene se odnose samo na vrlo mali dio proizvodnje i svjetske potrošnje. Tržište pšenice predstavlja jedva 12 posto svjetske proizvodnje iste. (...) Svjetska cijena pšenice utvrđena je na temelju one u SAD-u, zemlje u kojoj je ta proizvodnja između 1985. i 1998. predstavljala samo 5,84 posto svjetske proizvodnje. (...) Četvrta laž: slobodna trgovina bila bi motor gospodarskog razvoja. Liberali u sustavu carinske zaštite vide odgovornog za sva zla: unazadio bi razmjenu, gospodarski napredak, zakočio bi kulturalnu razmjenu i dijalog među narodima. No tko se usudi kazati da je golemi izvoz kave, kakaa, riže, banana, koji se desetljećima odvija prema sjevernim zemljama, obogatio i poboljšao živote seljaka na jugu? (...) I tko se usudi kazati afričkim uzgajivačima, uništenima konkurencijom subvencioniranog europskog mesa, da je pad carinskih barijera njihova sreća? Kako bi do kraja postigla svoje ciljeve slobodna trgovina instrumentalizira znanost u ime 'modernizma' i tvrdi da je iskorištavanje svakog znanstvenog otkrića napredak ako je ovo gospodarski iskoristivo. (...) Mike Mooore nas poziva da se priklonimo dokazima: genetski modificirana riža (cinički nazvana 'pozlaćenom') hrani one koji umiru od gladi i čuva od bolesti jer je bogata vitaminom A. No Moore ne kaže da bi trebalo jesti tri kilograma riže dnevno dok uobičajena porcija ne prelazi više od 100 grama! Neishranjenost koja pogađa trećinu čovječanstva treba biti suzbijena raznolikošću prehrane. Taj se cilj postiže dovodeći u pitanje zastrašujući društveni poredak, podržan liberalnim gospodarskim sustavom, koji nastoji zadržati razinu plaća u južnim zemljama što je moguće nižom kako bi maksimalizirao profit. (...) Sve nas dakle navodi na borbu protiv opasnog mita slobodne trgovine. Obzirom na njene značajne društvene i ekološke štete, treba joj, svi mi zajedno, seljaci i oni koji to nisu, prioritetno nametnuti tri temeljna načela: prehrambena suverenost (pravo naroda i zemalja da slobodno proizvode svoje namirnice i štite poljoprivrednike od štetne uništavajuće 'konkurencije'), prehrambena sigurnost (pravo na zaštitu od svakog rizika po zdravlje), očuvanje biorazličitosti.(...) WTO sanja da još dalje pogura svoju liberalnu logiku. (...) No ako se važne međunarodne organizacije pokažu sve kritičnijima, i uzdrmaju neka uvjerenja, građani koji se mobliziraju mogu podvrgnuti trgovinu svojim pravima. Između suvereniteta nacionalista i slobodne trgovine postoje alternativni putovi. Vraćajući se temi Svjetskog društvenog foruma koji se održao u siječnju u Porto Alegreu, 'mogući su i drugi svjetovi' koji poštuju kulture i posebnosti svakoga, u otvaranju i razumijevanju. Mi smo sretni i ponosni na sudjelovanje u njihovom rađanju.", piše Jose Bove, preneseno iz Le Mondea.